[superbaka]

Danas su oblaci maštovito i poletno plovili, kao poštari naših nježnih bjelina. Sjever je Istoku slao topao poljubac, a jug zapadu stidljivo slao ljubavno pisamce. Nebo je danas Ljubav. Nebo danas ima tvoje lice. I oci tako nježne modre, plavetne, mora beskraja. Ponekada duše pođu u potrage same kao raspuštene cuvarice slobode u ovom svijetu kao u ravnici nacinjenoj za divlje konje, pitome vjetrove i visoke trave.I naše su odavno zaljubljene duše pošle na prve izvore ljubavi pa slušale žuborenje nam srcima da su zvijezde nastale od vode s kamene ruke, i ljubav nas pomilova sjecanjima da su naše grudi puno prije mahovine puno prije mjesecine mehkocu nježnosti tkale.

Teško mi je reci i napisati šta me je više radovalo u danu u kojem sam bio s tobom, kao unutrašnji stanovnik tvojih želja srca. Bijah s tobom i u šutnji i govoru, kad se pojacavao pa stišavao pijesak strasti, kad je duša prepoznavala vesla stvarnosti i vodena pljuskanja sna. Ljubav je klizila u nas kao mokro drvo, kao snovi u magli što nikada nece se raspršiti, jer smo ih vijekovima snivali i oživjeli...Bijah s tobom i u noci u kojoj se slavila hrabrost, istina i ljubav a njihova su slavlja u malim i zlatnim mjericama, u smijehu i dimu i dragoj ludosti svih onih nam misli i osjecaja koje ne znaju reci zašto toliko vole. Šapucem onako kako misli mi nadolaze... Oprosticeš ti meni, jer sam opijen tobom...Basca, tiha laguna i nas dvoje u košulji ljubavi...Tvoje lice s lepršavim plavetnim stakalcima svjetala. ljepota beskraja u meni. Cujem cak i breze kako koketno šapucu s nebeskim ponornicama. Dani su sada s dragostima. U njima u svemu ti...

Starinska knjiga veceras je pod jastukom daljina. Usne srca i na njima okus tvojih... Polagani hod milina... Ispijam zanos tvog prvog odraza, poljupca, dodira... Svetost i ljepota pripadanja nadmecu se u meni... Pod kožom mi citavi gradovi drhtaja iznose u noci tvoja mora sjaja i nježnosti. Vjecni pecati u meni grimizne bajke tijela. U meni plamte najljepša ognjišta bliskosti. I dok se plavetni ponori ocaravajucih ti ociju vrtlože oko lelujava sna što polahko podastire pred mene svoj mirisni bezvremenski plašt, ja sam s tobom naucen biti ti i ne biti ja, zajedno u noci, razdvojen od lanaca vremenskih zrnaca, i oslobođen okova cvijeta cežnje, opijen s tobom najljepšim vinom tvoje ljubavi...

Divni se veceras nižu osjecaji u meni, kao da se Ljubav zaželjela mirisati na cvjetne ogrlice tvoje crne misrisne kose, kao da su se sva nježna prediva mašte u nama pustila u naše prste, pa pucketaju nam tišine, pa nam srca drhte i sve u nama šapuce kako je divno ovo vrijeme našeg voljenja...
I dođem ti ovdje jezikom ljubavi šaputati jer mi je sad s tobom sve carobno od neke bezvremenske ljepote i kada smo zajedno i kada dođem ovdje gdje duša nepocešljana i divlja od drevne glogovine pusta tihe splavove nježnosti i cini svoje nasipe srece u divne rijecne tokove tebe, tamo na mjestim gdje beskraji sjedaju u rukavima tvojih ljupkosti da se malo utople...I veceras sam prepun i pun cudnih mirisa postelja i kao da mi ruke dok pišu tvoje pregibe ljepote doticu...Želim ti svoj osjecaj svjetlosne zlatosti udahnuti, iako veceras nemam nepca i jagodice, nemam kosu i ruke da ih tebi u krilo stavim, pa s jutrom ranim gorim i celo tišinama tvojih senzualnih usni hladim...Udahni osjecaj koji mi je tvoja ljubav darovala, osjecaj svjetlosne zlatosti, jer želim svaki svoj otkucaj srca na dlan tvoj da ti stavim.. Jer imam tebe, divnu i tako dugo traženu, jer s tobom imam najljepši osjecaj ljubavi i dragosti, jer imam tebe kojoj svaka rijec u meni, hiti da ti kaže volim te....


Nocas sam sretan, cutim i nosim ljubav i ljepotu kojom si me natopila, ali svi su mi osjecaji i dahovi zaiskrili u plamsaj ljubavi. Koracaju mi koraci i sve moje u carobnu nam noc... Šapati, tajanstvenosti i nježnosti nama znane... koracaju u slatkocu zvijezda blagosti na stazama našeg sretanja. Darovala si mi najljepša lijeganja i buđenja, najljepšu bajku koju ni ne slutih... Ne mogah a da ti nocas malkice ne šaputah o tvojoj ljubavi koja je sada u mom disanju. To je ono malo pisamce koje radosno nastaje u noci. To je ona ljepota koju si ostavila u meni u koju se lijepo sakriti i njom ogrnuti. I sama znaš koliko je stihova napisano i zaboravljeno od onih što nemaše odlucnosti za srecom poci. Imam veceras cudnu mirnocu od nemoci da iskažem ono što se lahkocom pomice u meni tvojim mislima. Promatram svoje prste, kao da su u ogledalu drhtaja. Osjetim svoje misli što samovoljno plove tebi. Osjetim predivne struje kojima život kroz mene kola pod jarkim bljeskom odsjaja tvoje ljubavi. Kao da nastajem i nestajem svakog trena. I nalazim te. I ne gledam nazad. Ne pitam se vise u ljubavi s koje je tvoje visine najsmrtnonosniji pad. Samo te volim…

Veceras stavi na svoj nježni vrat sve one blistave dragulje što ih je za tebe sacinio zlatar ljubavi i ogledaj se u njima, jer ja sam u tebi vidio kako zasijaju zlataste zvijezde... Jer pod zemljom tople gline vec maštaju da im u ponoc udahneš oblike kad ih tvoja svilena duga zanesena kosa prekrije, jer svi vodeni gradovi cekaju da im pred jutro kraljica postaneš...A ja cu nocas leci ranije i razmaknuti nam zastore i vidjecu te onakvu kakvu te vidje ljubav, dok si mi snenom rukom sklanjala sa srca i tijela sve moje okove i poveze....u carobnu noc kada po nas dođe ljubljeno vrijeme..
Leci cu nocas ranije jer te želim sanjati i kada me probudiš, ne odvajaj mi prste od svoje kose i ja necu imati cime šaputati i necu željeti za tebe rijeci, vec samo valove blagosti i otkucaje nježnosti na valovima nutrine...
Leci cu nocas ranije i noc ce staviti na mene svoje maglene ponjave i lance mjesecine svoje ledene žeravice i pitke otopine pa ce me okovana izvesti pred tebe da ti naucim u ocaracajucim ocima citati ime...Nocas cu leci u one tvoje neopisive bijele zvijezdane postelje i beskrajno sitno padati na tvoje dlanove nježnosti kao slijepo iverje na sprudu rijeke srebrnaste, pa cu se utopiti u morima tvojih drhtaja i mirisa i slušati kako šušte putene haljine što me tvojom rukom vode duboko u sebe...Nocas ce sve moje šaputati volim te...
A jutrom cemo mila moja tihi i besmrtni u ljubavi koracati blizinom i alejama ljepota, dragi i svima necujni, amanetovani srcima i vjekovima, blijedi i jednostavni ciniti trag u beskrajima, daljinom mirisati, sjajem sjajiti, disati i odisati Ljubav......

I dok se plavetni ponori ocaravajucih ti ociju vrtlože oko lelujava sna što polahko podastire pred mene svoj mirisni bezvremenski plašt, ja sam s tobom naucen biti ti i ne biti ja, zajedno u noci, razdvojen od lanaca vremenskih zrnaca, i oslobođen okova cvijeta cežnje, opijen s tobom najljepšim vinom tvoje ljubavi...Lijepo mi spavaj ma gdje bila a ja nocas u molitvi zahvale Njemu bdijem nad prostranstvom tvojih snova...