[Unicknnamed]

Nisam imao namjeru da pisem o ovome,to sam samo napomenuo al et kad ste navalili.Ja niti sam zagovarac visezenstva,niti koga nagovaram na to.Visezenstvo u Islamu nije ni naredjeno ni zabranjeno vec je DOZVOLJENO.A onaj ko to nijece,nijece deo Ku´rana.Islam je vjera koja je usavrsena i upotpunjena u svakom pogledu,nema nijedne oblasti a da nije sve objasnjeno pa i najmanja sitnica.Nisam naveo kompletan ajet pa cu to uciniti sad:
"Ako se bojite da prema ženama sirotama nećete biti pravedni, onda se ženite sa onim ženama koje su vam dopuštene, sa po dvije, sa po tri i sa po četiri. A ako strahujete da nećete pravedni biti, onda samo sa jednom; ili – eto vam onih koje posjedujete. Tako ćete se najlakše nepravde sačuvati."(En-Nisa’, 3.)

U istom poglavlju, Sure An-Nisa ajet 129,Kur´an kaže: "Vi nikako nećete moći prema ženama svojim pravedno postupati, makar vi to i od srca željeli. I nemojte prema nekima sasvim naginjati, pa onda neku u beznađu ostavljati…" (En-Nisa’, 129.)
Upravo radi toga poligamija nije pravilo (misli se na zakon) nego iznimka iz pravila. Mnogi ljudi su u zabludi da je muslimanu obaveza da ima više od jedne žene.
Islam ima 5 kategorija stvari koje treba uraditi i koje netreba:

1.Farz - obaveza ili dužnost.
2.Mustehab - preporučeno ili podstiče se na to dijelo/pohvalno.
3.Mubah - dopušteno ili dozvoljeno.
4.Mekruh - nije preporučeno ili ne podstiče se se na to dijelo.
5.Haram – zabranjeno.
Poligamija spada u srednju kategoriju dopuštenih stvari. Ne može se reći da musliman koji ima dvije, tri, četiri žene je bolji musliman u poređenju sa muslimanom koji ima samo jednu ženu!
Fenomen višeženstva je bio prisutan i prije pojave islama. U najmanju ruku, višeženstvo je bilo prisutno u jevrejskoj vjeri, a i izvorno kršćanstvo ga je priznavalo. Opće je poznato da su i druge vjere priznavale višeženstvo, ali tada ono nije bilo ograničeno brojem u vrijeme poslanstva prijašnjih poslanika, od Ibrahima, a.s., jevreja itd.
Ako bismo realno i objektivno sagledali stanje i kod onih koji osuđuju pojavu višeženstva, vidjeli bismo da ga i oni prakticiraju, ali na način koji je razvratan i štetan po ljudsko društvo, jer, pored zakonske žene i djece, mnogi imaju ljubavnice i vanbračnu djecu.
Zbog toga možemo reći da islam na najbolji mogući način štiti društvo od ovakvih štetnosti i to u okviru sljedećih pozitivnih propisa: Prvi pozitivan propis kada je u pitanju višeženstvo Islam je donio kada je ograničio broj žena, jer prije su muškarci mogli da se žene sa neograničenim brojem žena u isto vrijeme. Drugi propis kojim je islam uvjetovao višeženstvo jeste to da je naredio mužu da se potpuno pravedno i jednako odnosi prema svim ženama, da ispunjava njihova prava. Svakoj ženi omogućeno je da se žali organima vlasti ukoliko je muž namjerno zapostavi i dadne prednost drugoj ženi u odnosu na nju. Ukoliko se ispostavi da su njene optužbe istinite, ona će imati pravo da traži razvod braka.
Kada je u pitanju ”druga žena”, ona dobrovoljno pristaje da bude druga zakonska žena i da uživa sva prava u društvu i da njena djeca budu potpuno ravnopravna sa ostalom djecom. Suprotno njoj jeste ljubavnica koja na sebe i na svoju djecu navlači prezir i sramotu u sredini u kojoj živi. U slučaju višeženstva, žena dobrovoljno donosi odluku da se javno i zakonski uda i na taj način spašava sebe od prostitucije, njena djeca imaju oca koji je svima poznat i u isto vrijeme ona je odana svome mužu. Zabraniti joj ovo pravo znači prepustiti je opasnosti da cijeli život provede kao bludnica. Zar to uistinu nije otvoreni napad na njeno pravo da se zakonski uda i živi u legalnom braku?
Kada je u pitanju ”prva žena”, u većini slučajeva ona nije zadovoljna time da njen muž ima i drugu ženu. Zbog toga ona ima pravo da prilikom sklapanja braka uvjetuje mužu pravo na razvod ukoliko on odluči da ženi drugu (Znaci zena ima pravo i moze sebe da osigura prilikom sklapanja braka da trazi od svoga buduceg supruga garanciju da se nece zeniti pored nje). Ovo je treći pozitivan propis kada je u pitanju stav islama prema višeženstvu.
Na ovaj način islam je donio nekoliko propisa: ograničio je broj žena, uvjetovao je mužu da bude pravedan prema svim ženama jednako i, na kraju, dao je pravo prvoj ženi da uvjetuje razvodom braka svome mužu ukoliko želi da ženi drugu ženu. Putem ovih propisa islam je zaštitio sve interese društva i pojedinca: muža, žena i djece. Svi oni mogu da žive u okvirima zakona i da budu poštovani od drugih. Suprotno njima su oni koji žive u razvratu. Oni su izgubili svako poštovanje, prešli su granicu dozvoljenog, a njihove porodice osuđene su na propast.
Možda će neko upitati: “Broj žena ograničen je na četiri, pa kako se onda desilo da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., imao devet žena, a ostalim muslimanima zabranjeno je da imaju više od četiri žene?”
Prije odgovora na ovo pitanje moramo obratiti pažnju na sljedeće činjenice:
Prva: U prvih trinaest godina koje je Allahov Poslanik, s.a.v.s., proveo u Mekki, u početku svoje poslaničke misije, imao je samo jednu ženu sa kojom je živio petnaest godina od početka svoje mladosti, i dok je ona bila živa, nije se ženio drugim ženama.
Druga: U vrijeme kada je Allahov Poslanik, s.a.v.s., imao devet žena bio je već star, a to se desilo i u vrijeme kada je njegova poslanička misija zahtijevala potpuni angažman. To se desilo prije nego što je Allah, dž.š., objavio da je vjernicima dozvoljeno da imaju po četiri žene.
Treća: Sklapanje brakova sa ženama koje je ženio uveliko je imalo veze sa samom poslaničkom misijom. To je činio s namjerom da ostvari dobre odnose sa plemenima iz kojih su te žene potjecale, ili da jednostavno pruži zaštitu ženama čiji su muževi poginuli šireći islam.
Četvrta: Svim ženama koje su bile udate za Allahovog Poslanika, s.a.v.s., bilo je zabranjeno da se nakon njegove smrti udaju.
Zbog svega toga, Allahov Poslanik, s.a.v.s., nije mogao da se razvede od žena koje su već bile udane za njega kako im u isto vrijeme ne bi bila zabranjena udaja, a i dobile su razvod braka. Posebno treba napomenuti, da su njegovi brakovi bili s namjerom širenja islama, posebno kada se islam proširio na sve strane. S druge strane, pojavila se potreba za ženama koje su u stanju da podučavaju druge žene islamskim propisima.
Međutim, Allahov Poslanik, s.a.v.s., dobio je u Kur’anu posebno ograničenje koje se ogledalo u zabrani da se ženi drugim ženama mimo onih sa kojima je već oženjen, pa makar i ako neke od njih umru za vrijeme njegovog života. Isto tako, bilo mu je zabranjeno da neku od njih zamijeni sa drugom ženom bez obzira koliko mu se svidi njena ljepota. Ovo je bila zabrana koja se odnosila isključivo na Allahovog Poslanika, s.a.v.s., a ne na ostale muslimane. U suri El-Ahzab, Allah, dž.š., objavio je: “Od sada ti nisu dopuštene druge žene, ni da umjesto njih neku drugu uzmeš, makar te i zadivila ljepota njihova.” (El-Ahzab, 52.)
U savremenom svijetu cesti su ratovi, a oni zna se, drasticno smanjuju broj muškaraca. Neke ratoborne nacije su imale poslije II sv. rata i po 5-6 puta manje muškaraca nego žena. Ako k tome dodamo cinjenicu da i inace ima više žena nego muškaraca, onda se problem viška žena namece u svoj svojoj suštini.
Obzirom da se prirodni nagon ne može ubiti, a ljudske strasti ugušiti, postavlja se pitanje šta uraditi da se zadovolje potrebe velikog broja žena koje ne mogu da nadju partnera. Današnja zapadna društva sa svojom striktnom monogamijom ne mogu taj problem riješiti, što rezultira prostitucijom, silovanjima, javnim kucama ...
Danas kad jednoženstvo biva prihvaceno u vodecim zemaljama svijeta, zlo vanbracnih veza postaje sve izrazitije. Nije cudo da se zemlje koje se najviše zalažu za stvar jednoženstva, najviše odaju najgoroj vrsti višeženstva pod izgovorom liberalizma, tolerancije, slobode, itd. Socijalni i moralni kriminal se povecava do opasne granice, a svaka vrsta ekstremnosti i perverzije se podržava bez imalo grižnje savjesti. Zakon jednoženstva je nemocan da to zaustavi, a zaštitnici ženskih prava ne mogu problem riješiti.
Osuda višeženstva od strane zapadnjaka predstavlja izvanredan primjer licemjerja. U islamskim zemljama je od hiljadu brakova jedan poligaman. Anonimne ankete na zapadu pokazuju obrnuto: od hiljadu muževa, samo je jedan održao rijec vjernosti. Ne postavlja se dakle izbor izmedu poligamnog braka i monogamnog. Alternativa je izmedu rijetke javne poligamije islamskih društava i masovne tajne poligamije na Zapadu.

Nadam se da sam svima odgovorio i da ce ovde naci sve sto ih zanima u vezi poligamije.Sellam svima