[Google]

Originally Posted by hurmasica

Ne vjerujem a da nije svako od vas bar jednom u svom dunjaluckom bitisanju imao prilike vidjeti tamno ,sivo jesenje aksam nebo i po njemu zlatne,tahnane nevjestim kistom pospanog umjetnika iscrtane linije.To se sunce poslednjim osmjesima udvara ocima onih koji percipiraju svaki drhtaj,sum,oblik,boju,tisinu,vakat svojim senzibilnim receptorima i u svemu osjete nevidjenu satisfakciju.Plodove skromne,sabur majke prirode sto ne pozna limite uberu samo oni koji u promatranju pada jednog zutog lista vide tragediju i komediju,smjeh i plac,radost i tugu,,crno i bijelo,ljubav i mrznju,strah i hrabrost.Oni koji zavire dublje ispod lijepe povrsine i zude za dubinama osobnog emotivnog oceana baca u sevdah i rominjanje kise kad se pod odkriljem cardaka sklope oci i bez rijeci muhabetise sa ovom ljepotom sto nas povija u koljijevci zivota....

Kako duboke misli... Odavno nisam nista ovako inspirativno procitao.