Jos 1 poraz i ponovo pljuska zivota u sred lica. Pognuvsi glavu odlazim,al ipak ostajem tu,u tom bijednom malom gradu. Ponovo sam okrenula neispisanu stranicu zivota i stavila tocku na nesto cega nije bilo. Listam svoj zivot,a oci me vec peku od monotone bijeline,i vicem,i placem,i zovem...ali koga? Tebe? Oni koji su mi potrebni nalaze se u tudjim zivotima,a to je najgore. I oni koji ce doci bit ce vec necije ispisane stranice zivota.
A moje???
Moje ce stranice ostati bijele i ciste,s tockom na kraju necega cega nije bilo. Stranice moga zivota kao latice cvijeta. . .
__________________
"Gospodaru moj, nauči me da je tolerancija, najviši stupanj moći, a želja za osvetom prvi znak slabosti. Podsjećaj me stalno, da je neuspjeh iskušenje koje prethodi uspjehu!"
|