[Rarica]

" Muhammed s.a.v.s. kao siroce


Nekoliko mjeseci nakon sto je Abdullah ibn Abdul-Mutallib ozenio Aminu,uputio se na trgovacki put u Sam.Ona je tada vec bila noseca sa Muhammedom s.a.v.s.Tokom svog povratka iz Sama,prolazio je kroz Medinu,gdje su zivjeli njegove daidze.Medjutim Abdullah se u Medini razbolje.Za kratko vrijeme njegova bolest se pogorsa,te on umrije i bi ukopan u Medini.Najveci stepen zalosti siroceta jeste da njegov otac umre dok se ono nije ni rodilo.Muhammed s.a.v.s. nikada nije zagrlio svog oca.Nikada nije upoznao ocev zagrljaj,njegovu blagost,i nikada nije izgovorio"Oce!"Uprkos svemu tome,Muhammed s.a.v.s. je pruzao blagost i uzvracao osjecanja omladini i govorio sa svojim ashabima da im je poput oca.
Kada je Muhammed s.a.v.s. ,u zagrljaju svoje majke napunio sestu godinu,Amina odluci da s njim podje u Medinu,kako bi obisli Abdullahov kabur i kako bi Muhammed s.a.v.s. upoznao oceve daidze koji su zivjeli u Medini.Muhammed s.a.v.s. je posao sa svojom majkom i Ummu Ejmen.Amininom sluskonjom iz Sudana.Na povratku iz Medine Aminu zadesi zestoka bolest i ona preseli u sred pustinje.To se dogodilo u mjestu Ebva,150 km od Medine,Ummu Ejmen je tu ukopa.
Poslanik s.a.v.s. je upamtio ovo mjesto i kada je prosao ovim putem prilikom pohoda na Mekku,zastao je na kaburu svoje majke i zestoko plakao,rasplakao je cak i one oko sebe.
Mozda je sve ovo kroz sta je Poslanik s.a.v.s. prosao bola priprema da ppovede covjecanstvo.Onaj ko vodi covjecasnstvo mora biti skroman na ovome sviejtu.Ove teskoce sa kojima je Allahov Poslanok s.a.v.s.,jos od svog djetinjstva bio suocen ucinile su da on spozna pravu smisao i sustinu zivota.Nakon sto je postao Poslanik,govorio je:
"Sta ja imam sa ovim svijetom?!Ja sam na ovom svijetu kao pjesak koji putuje po veoma toplom danu,koji se,prolazeci ispod drveta,nakratko zsdrzi u njegovom hladu,a zatim nastavi put i ostavi drvo iza sebe.""


Stopama Miljenika s.a.v.s.
Amr Halid nastavice se...