[hurmasica]

Pokusacu vam prenijeti rijecima i jako mi je zao sto nisam u prilici da vam tu atmosferu prenesem u slici i tonu ali su onog trenutka kada se sve to dogadjalo pred mojim ocima sva moja cula bila u potpunosti paralizovana.
Na jednoj velikoj sportskoj manifestaciji mladih prije par mjeseci ovdje u Njemackoj, gdje je kao jedini predstavnik zemalja sa Balkana ucestvovala reprezentacije Srbije,usli su srpski navijaci njih nekih hajde recimo stotinjak,noseci sa sobom veliku zastavu "Beli orlovi".Vecina navijaca bila je u starosnoj dobi izmedju 19-30 godina.Tek nakon pola sata njima su se pridruzili stariji muskarci obuceni u crno,sa dugom kosom i bradama noseci na glavama subare i sajkace.Udaljeni od mene i par nas koji smo vjerojatno jedini u sali mogli razumjeti sta klicu na nekih desetak metara,nisam mogla primjetiti sta nose na sajkacama i subarama.Tek na poluvrijeme kada su prolazili pored nas,vidjela sam kokarde,sva sam utrnula sto od nevjerice sto od bijesa i ogromnog razocarenja.Moja prijateljica koja je inace rodom iz Nisa,gledala je u mene i pitala me dali i ja vidim ono sto je ona vidjela.
Na sto sam ja samo klimnula glavom i rekla joj da ne zelim gledati i da je najbolje da ignoriramo
.Na pocetku drugog poluvrijemana usli su u sali sa pjesmom .Ko to kaze ko to laze Srbija je mala,nije mala nije mala tri put ratovala i opet ce i opet ce ako bude srece.
Prijateljica se samo okrenula i pitala ih na njemackom dali su normalni na sto su oni poceli urlati i pljuvati po njoj,ne znajuci da im je zemljakinja.Pokusala sam da je umirim da ne bi situacija eskalirala jer je valjalo izaci nakon utakmice.I krenulo bi mi od ruke da nisu odjednom okacili crnu cetnicku zastavu sa mrtvackom lobanjom.U meni su se zeludac i crijeva podigla do grla a moja prijateljica je odjednom ustala i prikrala se tribinima gdje je povukla istu tu zastavu i viknula na srpskom tako glasno da se citava sala okrenula u tom smjeru:Jebem vam majku poganu cetnicku! Na trenutak je bilo zatisje jer su bili iznenadjeni da govori srpski a onda su krenuli gadjati flasama i predmetima na nju ,tako da su se umjesali obezbedjenje a bogme i policija.zahvaljujuci njima uspjeli smo izvuci zivu glavu i otici bezbjedno kuci.
Da su igrom slucaja tu bile i druge reprezentacije bivse nam Juge ,nekako bih i to razumjela,ima nas svakakvih,ali niko bas niko nije ni jednim gestom doprineo razvoju situacije i nacinu navijanja.
Moja je prijateljica sutjela i plakala na putu kuci a ja sam bila ta koja je tjesila i govorila joj bice bolje,ne brini malo je takvih i oni ce izumrijeti.
Nakon ovih izbora pila sam kahvu sa njom juce i pricala o svemu ,njen komentar je bio
"Nece se nista promjeniti na bolje,jer najveci neprijatelj Srbije su sami Srbi"
Ja ipak zelim vjerovati da ce biti bolje jer htjeli mi to ili ne komsije smo a ja komsijama nisam nikad mislila zlo!


PS.Tahirovce potpuno si u pravu sto se zena i politike tice,Stranac ,cijenim tvoju iskrenost i altruizam,misis i cobanica hvala na muhabetu i svako dobro!