DUGA
Jednom davno sve boje svijeta zapocnu svadju: svaka je tvrdila da je bas ona najbolja, najvaznija, najkorisnija, najomiljenija.
Zelena rece: "Jasno je da sam ja najvaznija. Ja sam znak zivota i nade. Izabrana sam za travu, drvece, lisce, bez mene uginule bi sve zivotinje. Bacite pogled po krajoliku i vidjeti cete da mene ima najvise."
Plava je prekine: "Ti samo mislis na zemlju, no uzmi u obzir nebo i more. Voda je izvor zivota, a to biva pomocu oblaka iz plavog mora. Nebo daje prostor, mir i vedrinu (spokojsto). Bez mog mira vi biste bili mahnita tjelesa.
Zuta se zahihota: "Vi ste tako neozbiljne. Ja donosim smijeh, veselje i toplinu u svijet. Sunce je zuto, mjesec je zut, zvijezde su zute. Svaki put kada pogledas suncokret, cijeli svijet se pocinje smijesiti. Bez mene nebi bilo zabave."
Narandzasta je bila slijedeca koja je zasvirala svoju pjesmu: "Ja sam boja snage i zdravlja. Mozda sam rijetka, ali sam dragocjena, jer sluzim unutarnjim potrebama ljudskog zivota. Ja nosim sve najvaznije vitamine. Sjetite se samo mrkvi, naranci, dinja, mangova ploda... Ja se ne povlacim cijelo vrijeme uokolo, ali kada ispunim nebo za izlaza ili zalaza sunca, moja ljepota je toliko bljestava da niko ni na jednu od vas ne pomisli."
Crvena vise nije mogla izdrzati. Viknula je: "Ja sam vladar sviju vas, krv zivota. Ja sam boja opasnosti i hrabrosti. Voljna sam boriti se s razlogom. Mogu zapaliti krv. Bez mene bi zemlja bila pusta kao mjesec. Ja sam boja strasti i ljubavi, crvene ruze i maka."
Purpurna se podigla do svoje pune visine. Bila je visoka i govorila je sa velikom pompom: "Ja sam boja vladanja i moci. Kraljevi, celnici, - uvijek su me birali, jer ja sam boja autoriteta i mudrosti. Ljudi me ne pitaju, nego slusaju i pokoravaju se."
Indigo je govorila mnogo tise od drugih, ali jednako odlucno: "Zamislite mene. Ja sam boja tisine. Jedva da me primjete, ali bez mene sve ste vi suvisne. Ja zracim refleksiju i misao, sumrak i dubine. Trebate me za ravnotezu i kontrast, za molitvu i unutrasnji mir."
I tako su se boje nastavile hvaliti, svaka uvjerena da je ona najbolja. Njihova svadja postajala je sve glasnijom i glasnijom. Odjednom bljesne sjajna bijela svijetlost, zacuo se grom i prasak. Pocela je padati jaka kisa. Sve su se boje zgrbile od straha i stisnule jedna uz drugu.
Kisa progovori: "Vi glupe boje, borite se medju sobom, svaka pokusava vladati nad ostalim. Zar ne znate da vas je sve Bog stvorio? Svaku za svoju posebnu svrhu, jedinstvenu i razlicitu. On voli sve vas. Primite se za ruke i podjite sa mnom. On ce Vas prostrijeti preko neba u velikome luku boja kao podsjetnik da vas sve voli i da mozete zivjeti zajedno i u miru."
I obecaje da je On sa vama, znak nade za sutra.
I tako svaki put kada Bog koristi jaku kisu da opere svijet, on stavlja na nebo dugu. Kada je vidimo, sjetimo se da trebamo cijeniti jedni druge.
Indijanska legenda
|