View Single Post
Old 19-05-2014   #1
STRANAC
SIMPLY_THE_BEST
Domaćin
 
STRANAC's Avatar
 
Join Date: May 2006
Location: LANDSKRONA
Posts: 15,991
Default Strategija rjesavanja sandzackog pitanja - naputak razumnima

Bošnjačko pitanje u Sandžaku, a naročito na području srbijanskog dijela ove historijsko-političke regije, zasigurno je najvažnije pitanje u sferi nacionalne politike, kako države Srbije, tako i onih kojih sebe smatraju Bošnjacima Sandžaka ili samo tamo žive kao pripadnici drugih naroda i etniciteta. Bitno je iz najmanje dva razloga:


1. Država Srbija mora sebi obezbijediti teritorijalni integritet po svaku cijenu, a u svjetlu događaja iz posljednje dvije i po decenije, kada su se, jedna za drugom, od Srbije otcjepljivale (nisu disoluirale od Jugoslavije) republike Slovenija, Makedonija, Hrvatska i Bosna i Hercegovina te autonomna pokrajina Kosovo i Metohija.


2. Ekonomski napredak u Sandžaku je moguć jedino uz riješeno nacionalno pitanje Bošnjaka.


Iako aktuelizirano u posljednjih nekoliko godina, bošnjačko pitanje je sve, samo ne bliže rješenju. Razloga je mnogo, a glavni su politički neprincipijelizam i izostanak jedinstvene nacionalne platforme političkih subjekata iz Sandžaka. U tom smislu, prijeko je potrebno da nacionalni lideri Bošnjaka Sandžaka nađu minimum konsenzusa za rješavanje nacionalne krize unutar svog korpusa i tome podrede lične i stranačke interese. Nužno je pod bošnjačko nacionalno pitanje podvesti sandžačko ekonomsko (privredno) pitanje i time obuhvatiti i druge narode i nacionalne manjine sa prostora Sandžaka i okupiti ih oko zajedničke ekonomske platforme. Politika objedinjenih nacionalnih i ekonomskih platformi ne smije biti nacionalno isključiva pa svaka retorika koja akcentira bošnjačko pitanje nauštrb sandžačkog vodi nerazumijevanju i otporu i unutar samoga Sandžaka. U tom smislu je važno da se bošnjački lideri, kao vođe najbrojnijeg naroda na ovom prostoru, odreknu bučne i nesuvisle nacionalističke retorike, a da se posvete izgradnji nacionalnog ponosa i definicijskog nacionalizma u svog korpusa, a koji bi kod svakog pojedinca bio takav da mjeru za ljubav prema svome narodu ne traži u količini mržnje prema drugima i drugačijima, već da sam sebi bude etalon, stvarajući tako osjećaj povjerenja kod komšijskih naroda i manjina. Jedino tako bi bošnjačko pitanje dobilo šansu da bude riješeno, uporedo sa sandžačkim ekonomskim pitanjem. Tako formulisan zahtjev bi bio prihvatljiv i srbijanskoj vladajućoj eliti i predstavljao bi dobar osnov za rješavanje gorućih pitanja koja muče, kako vlast i vlastodršce u Srbiji, tako i obični puk u Sandžaku, bio on bošnjački ili neki drugi.


U cilju postizanja unutarnacionalnog konsenzusa u Bošnjaka Sandžaka, važno je da se određeni pojedinci isključe iz aktivnog političkog života ili, ako to nije moguće, smanje svoju aktivnu ulogu u istom, kako bi se stvorila prijatnija atmosfera za otpočinjanje pregovora sa vlašću u Srbiji. Sigurno je da će svaka vlast, pa i ona u Srbiji, biti spremnija na razgovore sa novim, mladim i svježim kadrovima koji će se postaviti odgovorno spram svojih odgovornosti i dužnosti prema biračkome tijelu, s jedne i, spram političke elite države koju nastanjuju, s druge strane. Oni stari politički kadrovi koji to urade (dakle, povuku se iz političkog života ili smanje svoju aktivnu ulogu u njemu) zarad dobrobiti sopstvenog naroda i regije koju predstavljaju, sigurno će ostati upamćeni u svome narodu po spremnosti da žrtvuju sebe zarad višeg interesa i tako će opravdati svoju historijsku ulogu.


Pitanje podijeljene islamske zajednice, kao institucionalno pitanje, treba ostaviti u nadležnost rješavanja za to specijalizovanih institucija i posrednika, kako se ne bi trošilo previše političkog kapaciteta na rješavanje pitanja koje izlazi iz sfere sekularnog uređenja države Srbije i koje bi, kao takvo, trebalo biti nezanimljivo političkim elitama. U duhu demokratije, ovo pitanje mogu i moraju riješiti oni koji su generisali problem i to na način da ne opterećuju javnost detaljima o modalitetima rješenja, kako bi minimizirali tenziju koju takvo jedno pitanje može stvoriti kod naročito osjetljivog bošnjačkog nacionalnog korpusa kada se tiče terena vjerskih pitanja i problema. Ako neki i smatraju da su politički akteri ti koji su ovo pitanje otvorili, onda bi bilo mnogo odgovornije od njih da sami preuzmu odgovornost za njegovo rješavanje, umjesto da upiru prstom u krivca. Političkim subjektima u Sandžaku, ali i Srbiji, jedina je obaveza da obezbijede stabilan politički ambijent da se ovakva pitanja rješavaju na za to predviđenom institucionalnom nivou i to tako što se neće miješati u modalitete predloženih rješenja bilo direktno, bilo indirektno, niti će davati sopstvene prijedloge za rješenje krize. U tom slučaju će izbjeći odgovornost za eventualni neuspjeh odgovornih subjekata za pozitivno rješenje i tako ostati na marginama njihove nekompetentnosti, odnosno ubiraće plodove uspješnosti takvih pregovora iz razloga potpomoganja stvaranja relaksirane i nezavisne atmosfere za rješavanje ovog pitanja.


Sva druga pitanja, iz sfere obrazovnog, kulturnog, prosvjetnog i svakog drugog života, jesu rješiva, istina ne tako lako, ako se u obzir uzme da za to postoje već davno stvoreni preduslovi u vidu institucija koje su zadužene za angažman na tim poljima pa je od krucijalne važnosti da se istima obezbijedi mogućnost nesmetanog djelovanja i sopstvene popularizacije kroz razne atraktivne sadržaje. Međutim, ove sfere nacionalnog bića su obično najugroženije pa je najvažnije da sandžački intelektualci, prije svih, ali i politički subjekti stanu u njihovu zaštitu, popularizaciju i promociju. Svaki uspjeh na planu nacionalno-ekonomske platforme će, u tom smislu, imati odjeka i na ove sfere društvenog života i time doprinijeti bržem razvoju ovoga kraja na svim planovima.


Damir M. Kabaš,

Sarajevo, 14. maj 2014.
__________________
IDEMO DALJE...




BOLJE DA ME MRZE ZBOG ONOGA STO JESAM
NEGO DA ME VOLE ZBOG ONOGA STO NISAM




STRANAC is offline   Reply With Quote
Sponsored Links