E baš mi je drago što sam vidjela tetka Goru, bila i ostala dama naše čaršije. Njene umiljate i vesele oči i prijatnu uslugu u tzv. knjižari kod Gore, nikada ne mogu zaboraviti. Tetka Gora asocijacija nas tadašnjih đaka bila je radost i početak prvog školskog dana, miris knjiga , svezaka i školskog pribora. Sve je to upotpunjavala posjeta njenoj knjizari i njenoj prijatnoj usluzi, a da ne pominjem njenu ulogu u kulturno drustvenom razvoju našeg grada. Tačno je da je vrijeme ostavilo tragove na njenom licu ali ljepota njene duše je i ostaće vječita i u mom sjećanju. I dan danas imenujem taj lokal "kod Gore" mada ona tu ne radi već dugi niz godina.....i znam nisam jedina koja to kaže....
Zahvaljujem se tetka Gori što je bila i ostala dosledna sjeničanka svom gradu i njenim sugrađanima. Mozemo samo da joj se divimo i ponosimo njome. Ubraja se u jednu od onih koja je i mogla biti inspiracija Veliboru Veličkoviću za pjesmu "Sjeničanka"
U njeno ime da poslušamo i sjeničke tamburaše u interpetaciji pjesme " SJENIČANKA" još jednom i ovde, jer ona to zaslužuje: