[hurmasica]

Bosna expres i noc.

Ljube se uljuljkani u narucju hladne zime krupne pahulje i lijenji vagoni.U kupeu polumrak i svjetlost radoznalosti igraju zmurke.

Ti, ja i ona.Oboje snivate a mene u kandzama drzi bojaznost.
Koliko jos do sehera?Mirise bosanski sevdah, ulece kroz nabrzinu otvorenom pendzeru i golica zelenu dusu.

Kakve su ti oci,prsti,osmijeh?
Budis se,ispravljas i sjedas mrseci tamnu kosu.
Palis Camel,dugi prsti skrivaju filter.Povlacis dim i uzareni vrh cigarete u tren osvjetli konture lijepo oblikovanih socnih muskih usana.
Stidim se od pomisli na ukus njih,plime topline koju pomisao izaziva.
Gledas me i trazis moje oci poput vjestog lovca koji sluti plijen.

Jedan tren.

Zemlja posustaje, ja se okrecem i nalazim satisfakciju u tom bururetu.
Ljuljas me u fundamentu.

Carolija i Bosna expres.

Nudis mi cigaretu i dodirujes ovlas moje ruke.Osjecam struju nemira i drhtaj.
Vakat da izadjes u snijeznoj kulisi tvog grada.Ostavljas mi sibicu,mozda mi zatreba govoris.Ostajes na stanici sa zagonetnim smijeskom.
Na sibici tvoj telefonski broj i srce u njoj.

Ja u Bosni i Bosna u meni.

Nisi me ljubio usnama niti milovao prstima.

Ti si me otrovao sevdahom!



Tu i tamo dogode se mentalne ekskurzije.Ponekad su kastile ponekad se dogode nehotice.Prve kad se osjetimo usamljeno na asfaltu civilizacijske dzungle ili u privatnim prostorima naseg bitisanja.Druge kad nas lice,stih,pjesma,miris ili scjena romanticnih filmova katapultiraju.
U njima je moj eliksir mladosti.

Kuda vas vode vase mentalne ekskurzije i koliki je njihov utjecaj na vas aktualni zivot?