View Single Post
Old 07-06-2014   #4
hurmasica
Registrovan
Dobar
 
hurmasica's Avatar
 
Join Date: Mar 2008
Posts: 1,831
Default

Toliko godina bogme ne mogu cekati jer svaki je dan kao novo radjanje iz istog sna ,budjenje iz zivota.Pitam se uistinu cesto kad se na sabahu probudim dali ja to sanjam da zivim ili zivim u magli vlastitog sna.
Dok ispijam jutarnu kahvu i citam tvoj email a zena iz neke daleke africke zemlje cisti ,na terasi miris proljeca uvlaci se u svaki atom zraka koji udishem,uzivam u tvoj jedinstven nacin da me nasmijesh i rastuzish u isti mah.
Da, nije lahko zivjeti i zavaravati sebe kako je sve oko tebe shto vidis,cujes i dotaknesh culima kojima te Svevisnji obdario bash ona dimenzija bash onaj san koji zelish i koji si mogao sam odabrati.Kazu da je mezarje najveca riznica talenata koji nikada nisu ugledali svjetlost dana dunjaluka koji vecina nas smatra globalnom realnoshcu.Kakva ironija!
Pa u cemu je onda svrha darivati nekom neshto shto nije u stanju ili nema prilike i mogucnosti,mozda volje i zelje da otkrije i izvuce na povrsini samoga sebe. Dali je to mozda bjeg od onog shto zapravo i jesi ,materijal od kog si sagradjen,razlog zbog koga si i ugledao ovaj a ne neki drugi dunjaluk.Ko bira mjesto ,vakat,uvjete,pod kojima se rodish i "krenesh" zivjeti.Zivjeti!Bogme nije lahko ne bar vecini pa kad insan zeli biti iskren onda uhvati sebe kako razmishlja koliko je ipak imao srece ili nesrece da se ne rodi kao pustinjski cvjet,daleko od ociju moderne dzungle u kojima te shejtan(nalet ga bilo)navodi na svakakve misli ,vecinom grijeshne i nepromishljene.
Da se moze birati dali bih opet zivjela na nacin na koji zivim,razmisljala na nacin koji razmisljam,osjecala na nacin na koji osjecam ovaj mali kosmos u sebi satkan od celija koje se privlaci na jedinstven nacin,ljubavlju i harmonijom Stvoritelja.
Kad god otvorim oci krenem pozitivno razmisljati jer sam onda spremna da vidim samo lijepo i da nadjem mir u sveopcem nemiru.Kazu a valjda je i za vjerovat da pozitivno privlaci pozitivno i obrnuto,ima nekakve istine u tome.
Zelim uzivati na obali oceana,bosonoga osjecati pjesak u koji utanjam dok me valovi opijaji i pricaju iskonsku pricu o dubinama ljudske psihe,tajanstvene i nedokucive insanu.Zelim samocu ,ne zauvjek samo ponekad.Proganja me osjecaj da sam sve i svakog uspjela u vjelikoj mjeri upoznatii a sebi sam samoj ostala velika enigma.Mozda bjezim od onog shto bih vidjela,mozda bi mom razumu bilo jednostavno nepojmljivo da neshto imash,nosash sa sobom decenijama a nijesi u stanju "iskoristiti"Zelim da stvaram,pishem,dam odushka "ovom " u meni a svaki se bozji dan "probudim" i krenem u novo dan sa starim navikama i nedovljnom snagom da ucinim taj prvi mali korak.Dali mi je to sudjeno ili sam ja odabrala taj "san"?Stvoritlj to zna a kad cu ja saznati?Kako dokuciti odgovor?
__________________________________________________ ____________________________________________
Meni je dato ime ......... i nosam ga sa sobom od 19.. pa na ovamo,jel mi volja ili nije niko me nije ni pitao.Tragajuci za razlozima zashto sam tu prodje mi ..-tak godina i ne nadjoh ga mozda ga i necu naci.Igra slucaja ili dobro zamisljen plan koji se odvija i mimo tvoje volje.Ako je tako onda ne preostaje nishta drugo osim "zivjeti plan"ako nije tako onda mi je vakat sazrio da ja planiram jer svaki je novi dan novi pocetak .Ko zna koliko je takvih pocetaka jos na raspolaganju.
Na sabahu dok se radja,
zlatni dukat dunjaluka a
oblake bijele s neba krene
brisat bozja ruka,
zagrli te novi dan,
otvore se tvoje oci,
tad pocinje novi san
hoces li ga sanjat moci.
__________________
Love Means Never Having to Say You're Sorry
hurmasica is offline   Reply With Quote