Thread: Vojnik hairlija
View Single Post
Old 12-03-2009   #1
homar
Registrovan
Početnik
 
Join Date: Jun 2008
Posts: 307
Default Vojnik hairlija

Vojnik hairlija

Merhaba mrčo,

Evo umakoh kaplaru, vrijeme ga ukapilo, ćera me da čistim krug, a od mene ni babo nije vidio haira, pa neće vala ni ovaj tokmak. A nezna on da sam ja završio čaršijsku školu, samo što se on okrenu prema drugom vojniku, a ja iza ćoška pa u kantinu, te uzeh da ti napišen trohu pisma. No adet je prvo da te pitam kako si, kud se smucaš i kako kradeš Bogu dane.

Za mene ti mogu reć, otkako sam ti došo ovđe u kasarnu, više sam ti oribo nužnika nego što sam kod baba okido štala. Ti mene znaš, koliko sam volio da mi neko naređuje, pa valaha ti ja i ovdje čujem ali nešto ne hajem. Čim desetar okrene leđa, mene nema, il sam ti u kantinu il sam ti preko ograde. Kad dođem, na raport, on me kazni dva ribanjca i tako ko koga zajebe. Samo mi je grđe od ribanja nužnika slušati političku nastavu. Ja ti to ništa ne anlaišem, kad me kapetan nešto pita, ja mu kažem „ja da sam šćeo biti činovnik učio bi škole, no ti mene druže kapetane daj da pomognem da se nešto nosi, daj me kod one Slavice u kantinu da joj pomognem, nešto mi je vižljava, da joj spušćim one pakete sa rafova.“ A znaš da me ova Slavica nešto haje, neznam dal što joj pomognem il nešto onako. Zna ona da ja nemam para pa mi ponekad ispod šanka gurne po koju pivu, jes dobra vjera joj se ne falila. Išo bi ti ja češće u grad, nego kad pobjegnem ne mogu sam, a vala da ti pravo kažem ja hi ovdje u Ljubljani ništa ne razumijem. Enoti, ja onomad poslije povečerja iskradem se, dojadilo mi brate da ćumuram u onom krevetu, i preko ograde, pravac gostilna, tako ti se reče ovdje za birtiju. Na vratima gostilne piše „zaprto“, elhućmulila šta mu je to, ja za rezu, ruhni, galiba zatvoreno. Tek tad viđoh šta znači zaprto. Kuću sad, žive duše nema, tuhav mi neki grad, u deset uveče nema živa insana. Taman ja u behutu, kuću sada, kad iza ćoška gostilne eto ti trojice momaka, pa će jedan od njih meni „jaro kuš pošo, hoš snama...“. Vidim ja naši neki,velim ja htio pivo popit, al ne rade, a jedan od njih će „vidi se da si gušter, stare kuke znaju da u Ljubljani birtije rade do deset, haj snama u nebotičnik“. Mislim se ja đe mu je to, al velju, hajd kud puklo da puklo. E da vidiš tu jada i belaja, popesmo se liftom čak na petnaesti boj, uđosmo u taj nebotičnik, kad imaš šta viđet, zamalo sam ti ograiso, u jedan kraj kafane neka fištija ko od majke rođene, prišnica igra i savija se oko neke štange, muzika trešti. Uhabio se ja, snebivam se, hem nemam para, hem neznam šta me snađe, al velju „kud svi turci, tu i mali mujo“. Helem, ja ti tu ostadoh sa tim momcima do sabaha skoro, dobri neki ljudi iz Bosne, volu da se veselu, sve ti oni platiše, fajront, opet moradoh u kasarnu. Nekako se ušunjah kroz ogradu, niđe straže, niđe dežurnog, ja ponovo u svoj krevet.

A što se tiče društva, ovdje ti imam jednog zemljaka, on ti je otud od Delimeđa, al brate hajvan, on ti ne smije pisnut od kaplara. Ja mu velju „hajvanu jedan odrijet će te ko vola u kupus ako se ne znaš malo sklonit...“ a on će meni „ja hoću da bidnem primjeran vojnik“. Eno ti ga sada u stacionaru, vrućinu ima, neđe ozebo, misliš da mu je desetar došo da pita kako si i šta si. Jok vala, ja mu svaki dan odem, ponesem mu onih dječijih radosti, ja to ne jedem a on to voli. Šta ću kad je hajvan, al moj je, jopet mi ga žo.

No, da te pitam, šta mi ti deveraš, možeš li da se malo izvučeš od baba, da dahneš dušom, il ti je natovarijo kosu na rame, pa pravac u Panjeva. Idel na vašir u Brezu, imadel ko, šta nam radu one čore. Bil ona moja fištija tamo, kud ona halijeda. Pogledujel je još ono đubre iz Ćatovske mahale, dama ga pogodila, eh da mi je da ga uhamim da mi izvlači drva iz Jasikovca.

Ne mogu isčekat da dođem na odsustvo, a tek mi je puklo treće rebro. Divim se starim kukama, a kako mi lijepo zvuči kad se u trpezariji složi „prijatno najstarija na Balkanu“, valjda će i taj vakat doći. Ako me huja ufati, neću čamat, eto me tamo, ako ne mogne drugačije ono naobdan, da napojim paščat po sokaku, da vidim te jordamli čore, da pitam dal me još haju.

Moram sad ić, išćeruje me ova kantinjerka, završava sa poslom.

Hajd, allahimanet, puno selama ko čita i pita.



Homar, septembarska ¨78.
homar is offline   Reply With Quote
Sponsored Links