[Rarica]

Oci nisu jedini put kojim ljubav stize do srca, cesto se ova blagodat iz izgovorene rijeci i taj eho ljepote, koji ude u uho, krade mir i logiku srcu i dusi...





U carstvu Egipta zivjese jednom prelijepa djevojka po imenu Beziga, bijase iz najviseg reda jedne drevne loze.Njen njezni osmijeh, poput bisera u skrinjici od dragih kamenja, ispunjavase medenim sladom zemlju Egipta.Ova opcaravajuca ljepota - cak i hurije joj zavidjese, cijelu je zemlju uznemirila, veliki ljudi za njom su uzdisali,najljepsi mladici grada bijahu ljubavlju pokoseni.
No, tako ogromno bijase bogatstvo njezino, tako visok njezin polozaj,kao da nije bilo nikoga vrijednog njene ljubavi, a i ona nije nikog smatrala dostojnim koliko jednog pogleda.
A onda, jednog dana cula je opis Jusufa i odmah se srce njeno zagrijalo za njega.
Što je vise o njemu slusala, to je i rasla njena zelja da ga vidi, dok nije najzad ispraznila skrinje s blagom i krenula u glavni grad sa namjerom da ga otkupi.


Glas o njenom dolasku poput vatre se prosirio u gradu stigla je i druga zrtva koja je spremna sebe dati Jusufu....
Cim je saznala gdje se on nalazi, odjahala je tamo srca radosna.
Kada je vidjela tu nevjerovatnu ljepotu, cistu poput duse od ikakvih zemaljskih necistoca,ljepotu koju oci jos nisu vidjele, usi o njoj slusale, ona se onesvijesti,utece od sopstvenog bica u blazene predjele nepostojanja.
A kada se osvijestila, jezik joj se sam odvezao,te se pitanjima nastojase domognuti dragulja te riznice skrivene.
"O Jusufe!" povika ona, "ti si remek djelo drazesnosti!
Ko ti je tako savrsenu ljepotu podario?
Ko je tvoje celo sjajnim poput sunca ucinio?
Koji je to umjetnik tvoj lik stvorio?
Cija je kicica naslikala polukrug tvojih obrva?
Kakav je to bastovan odgojio cempres tvoga tijela i
Ko mu dade tako drazesno drzanje?"

Jusuf je saslusao dugi niz njenih pitanja i kada joj je na njih odgovorio,
Rijeci koji skliznuse s njegovih usana bijahu hrana za njenu dusu:
"Ja sam sazdan rukom Stvoritelja i zadovoljan sam da budem puka kapljica u okeanu Njegovom.
Sva nebesa nisu do li tackice iz pera Njegovog savrsenstva, cijeli svijet nije drugo do li pupoljka u basti Njegove ljepote, Sunce sjajno je samo jedna zraka mudrosti Njegove, nebeska kupola nije drugo do li mjehuric u moru Njegove svemoci. ...

Skrivena iza vela tajni, ljepota Njegova je vjecno slobodna i od najmanjeg tracka nesavršenosti. Od najmanjih cestica ovoga svijeta stvorio je bezbroj ogledala, u svakom od njih nalazi se odraz lica Njegova, za oko koje zna gledati, sve sto nam izgleda lijepo samo je odraz Njegove ljepote.“


Sada, posto si vidjela odraz, pozuri ka Njegovom izvoru, jer odraz se ovaj gubi i nestaje u toj praiskonskoj svjetlosti. Pazi se da ne odlutas daleko od tog praiskonskog izvora jer, jednom kada ovaj odraz izblijedi, ti ces ostati u tami. Odraz je nestalan poput crvenila ruzinih obraza, ako stalnost trazis, okreni svoje lice prema izvoru, ako odanost trazis i to ces tamo pronaci. Zasto da kidas dusu svoju zarad neceg sto ce samo u jednom trenu biti ovdje, a u drugom ko zna gdje?"

Posto Beziga bijase upucena u te tajne, mudra mlada zena smotala je cilim svoje strasti prema Jusufu:

"Cim sam cula jedan djelic tvog opisa, srce moje zapalilo se zarkom zeljom da te posjeduje. Zarad nje bijah spremna pokrenuti zemlju i nebesa. Kad ti lice ugledah, sva me snaga izdade, rado bih pred tvoja stopala i dusu svoju polozila, no, sada kad ti biser svih tajni probode i otkrili mi vratasca skrivene mudrosti, tvoji razlozi prefinjeni ucinise da leda svoja okrenem od ove ljubavi.
Ti si sa moje, ceznje zastore podigao i poveo me od svjetlosnog zrnca prasine do svjetlosti sjajnoga sunca.
Sada, posto se srce moje otvorilo za ovu tajanstvenu istinu - ljubav prema tebi nije drugo do li ... sjena stvarnosti - bolje je za mene da prestanem boraviti u svijetu obicnog privida.
Neka te Allah bogato nagradi sto si mi oci otvorio - jer ti si me prisnim prijateljem Dzenana ucinio.

Srce si mi oslobodio od svih veza prolaznih u svetoj odaji jedinstva nagnao me da boravim.
Kada bi svaka vlat kose moje bila sposobna da te slavi i da ti se zahvali, bio bi to samo djelic zahvalnosti koju ti dugujem."



Nakon ovih rijeci, Beziga pozdravi Jusufa i ode - u jednom dahu oslobodena svih svjetovnih poslova.
Nakon toga, ona sagradi sebi malu izbu na obalama Nila. Napustajuci svo to svoje svjetovno bogatstvo, pozvala je siromasne i potrebne da se njime posluze, uskoro joj ni za veceru hrane nije preostalo.
Pohabana mahrama zamijenila je tijaru draguljima ukrasenu, na njoj vise ne bijase ni svile ni atlasa.
Poput ogledala imala je ogrtac od flisa na svojim ledjima, prebirala je terakotna zrna brojanice kao negdar sjajne bisere. S ocima uprtim u ugao svoga havleta, okrenula je ledja svoja svim privlacnim zamkama svijeta ovoga.



Ostatak svoga zivota provela je u osami, potpuno se predala poboznosti. I kad njen zivot stize ishodistu, dusu svoju ispusti s herojskom smirenoscu.
I nemojte misliti da joj je zalud bilo sve - velicanstvenost Voljenoga vidjela je ona napustajuci ovaj svijet.



Zulejha razbi kamenom svoga idola i rece: "O Svevisnji! Ti imas moc nad svim idolima i onima koji ih vajaju i obozavaju; cak i idoli odrazavaju Tvoju ljepotu, jer da nije tako niko im se nikada ne bi klanjao. Ko god da se klanja idolima, on, ne znajuci, u njima trazi Boga jedinoga. No, onaj koji od mrtvog ka Zivom srce ne okrene, na kraju i sam bez zivota ostaje. Boze mili, i ja sam te na pogresnom mjestu trazila, sama sam sebi time naudila. Smiluj mi se i oprosti mi ovu strasnu gresku. Ti si s mojih ociju dragocjeni vid uklonio, zato sto me je on putem grijesenja vodio; no, sad kad Si sa mene stresao prasinu duhovnog sljepila, molim Te otkloni i tamu sa mojih ociju. Izlijeci srce moje od rana zaljenja, dozvoli mi da sakupljam lale u vrtu Jusufovom - dozvoli mi da opet ugledam Jusufa."

...... "O Svemocni, Ti vladara lahko spustis medu nisko roblje i na glavu mu posadis sjenu sramote, a roba sirotog i nemocnog uzdignes na prijesto i okitis krunom kraljevskom..."
Zaljubljenik koji se iskreno preda putu ljubavi na kraju ce i sam voljen postati.


Dzami -Jusuf i Zulejha