Ima jedna prica o covjeku koji godinama nije nista radio , samo se izlezavao , nesto slicno prici cvrcak i mrav. I tako kuca u kojoj je zivjeo pocela polako da se raspada, a on i dalje samo lezi i nista ne preduzima. To svoje "krizno stanje" je objasnio rijecima " svugdje curi a nigdje ne kapa"
Ta me prica podsjetila na cjelokupnu situaciju u nasem gradu i opstini , svugdje curi a nigdje ne kapa.
Drago mi je da je gospodin Hadzifejzovic skrenuo paznju na problem biblioteke ali bojim se da su prepusteni sami sebi i da ce morat sami da se snalaze.Od opstine je smijesno trazit pomoc i tu ne treba nikakvo objasnjenje zasto , bar je to svima poznato osim onima koji i dalje vjeruju ljudima na prazna obecanja.
U gradu u kojem maltene sve propada i trune, ni ta nasa mala biblioteka nece dozivjeti bolju sudbinu osim ako se ne nadje neki donator da kolko toliko pomogne poboljsanju situacije.
Ovdje je spomenut i nas dom kulture. E taj nas dom kulture je pravi odraz nase kulturne savjesti a ujedno i simbol neodgovorne i nesposobne vlasti, kako one ondasnje koja je zapocela projekat tako i ove sadasnje koja zatvara oci ili okrece glavu prolazeci pored tog spomenika (ne)kulture.
|