U kolikoj mjeri dani rane mladosti odrede nas daljnji put kroz zivot vjerovatno nismo ni svjesni sve dok odredjene staze ne ostanu iza nas.... Kako samo vrijeme "leti".....
Toliko je lijepog i djecije naivnog u spomenarima receno da Nam, svaki put kad se spomene i sama rijec "spomenar" ponovo zatitra onaj vragolasti osmijeh na usnama...
Lijepo je biti mlad, veseo, bezbrizan, slobodan kao ptica.
Bez obaveza.
Bez odgovornosti.
Jednostavno lijepo je bilo biti "dijete". Te neke Nase male tajne, prve ljubavi, prvi poljupci, prve ocene, sve je to bilo lijepo....Svasta se pisalo u tim"spomenarima"....mali milion nekih rubrika...
I tako unedogled do one glavne rubrike "ljubav" - Imas li simpatiju?
A kad leksikon dodje u ruke tvoje simpatije. Pa ti srce kuca sto na sat i jedva prezivis vece, da bi sutra otisla u skoli i pogledala u leksikonu koja je njegova simpatija,ahahahh...
E, tad ili je "veselo" ili nista o toga. Malo suza, malo placa, ma svega je bilo.Na zalost nemam ni jedan sacuvan "spomenar",eto vrijeme i sva ova nasa "pomjeranja" s´mjesta na mjesto su uradili svoje...
Ali,evo negdje iz "dubine",se prisjetih nekih stihova zapisanih u njima....
"kad se popnes na brdasce,stavi ruku na srdasce,pa se sjeti mene i skolske uspomene..."
"Ko te voli vise od mene,nek jos jedan list okrene,
al´ listova nema vise, ja te volim najvise....ahahhahah
@STRANAC,hvala,...podsjeti me,bas na ono...."od kolijevke pa do groba,najljepse je djacko doba..."
