iz moje Prve Zbirke pjesama: Vochnjak Reflection's in Sandzak
Varljivo sunce
gori, puca led
uz korijenje stabla-
suh krov plamti
gorkim mirisom uglja.
* * *
Dodirujuću vrh borova, oblaci
putuju u ogledalu jezera.
nebo se propinje s hukom
vjetra, na trenutak
povrshina jezera pretvori
se u dzehenem.
-------------------------------
Žena zabradjena,
s djetetom u naručju,
san u ochima još ljubav
za mužem u tudjini
izgara - tiha je dzada
pod bjelinom snijega.
____________________
Grabechi niz dzadu-
zamišljeno si stisnuo
promrzle prste
u toplim dzepovima,
ni ne sluteć da te majka
ochekuje
s toplom vodom
na shporetu.
-------------------
Djevojko iz mojeg kraja,
u raskoshi odjenuta
poput zvijezda ochi ti
sjaju, vitka, sva od radosti
drhtechi, od neke -
tajanstvene volje koja -
te drzhi. Cheznutljivo,
moje ruke brishu
suze na tvojem uplakanom
licu,...
--------
šumi breze,
u ušima igraju se vali,
a sunce sjajom kipi u dubini
mrzle vode u djugumu.
Jabuka Divljaka, ponizno, sasvim tiho,.. snatrechi nocturno u Sandzaku,..