Ponoc.. Oci umorne ali se ne predaju snu..Razmisljam..
Postavljam pitanja, trazim odgovore..
Vracam film, kako je ovo sve pocelo? Da li je navika? Ovisnost?
Ne, ne mogu biti ovisna, ne o tebi, ne o njemu, o bilo cemu...
A ipak, tu sam..
Ponovo slusam tvoje korake, dolazis iz daljine..
Ti donosis sa sobom miris mora, vedro nebo, sunce, njezni vjetar koji me miluje..
I sva moja cula su otvorena...
Prihvatam, osjecam, slusam.. I znam da vrijedi...
Niti mogu, niti zelim, biti gluha, slijepa, nijema za tebe, za nas..
I shvatih da ovo ljubav je...
__________________
"Gospodaru moj, nauči me da je tolerancija, najviši stupanj moći, a želja za osvetom prvi znak slabosti. Podsjećaj me stalno, da je neuspjeh iskušenje koje prethodi uspjehu!"
|