[Unicknnamed]

TRECE POGLAVLJE

Što se tiče griješnika, njegova duša biva uzeta na silovit način, a njegovo lice biva poput onoga koji jede gorke tikvice. Melek smrti mu tada govori: "Izađi pokvarena dušo iz pokvarenog tijela!"
Umirući tada pušta izuzetno jak krik, poput magarećeg reva. Ako mu dušu uzima Azrail, predaje je zebanijama ružnih lica, odjevenih u cmo, neprijatna mirisa, koji u rukama drže kostrijetnu tkaninu u koju ga umotavaju a koja je nedovoljna da se u nju umota Ijudsko biće veličine skakavca. A nevjernici će na ahiretu imati veća tijela od vjernika.


U jednom od sahih hadisa stoji da će kutnjak nevjemika u džehennemu biti veličine brda Uhud.
Melek se sa tom dušom uzdiže do dunjalučkog neba, kuca na kapiju i biva mu rečeno:

-Koje?
- On odgovara: "Ja sam Ruhail".
- Ponovo biva upitan: "A ko je s tobom ?"
- On odgovara: "Sa mnom je taj i taj, sa najružnijim imenima (kojima je na dunjaluku oslovljavan)".
- Na to ukazuju riječi Uzvišenog: "...neće im biti otvorene nebeske kapije, niti će oni unići u džennet (Kur'an 7;40).
Kada (melek) povjerenik čuje te riječi, ispušta ga iz svojih ruku i vjetar ga baca u daleko mjesto. Na to se odnose riječi Uzvišenog: ".../// ih vjetar bacio u daleko mjesto"(Kur an 22;31).

Kako je to samo za njega veliko poniženje!
Kada dospije do zemlje, prihvataju ga zebanije i nose do Sidždžina. To je velika stijena kod koje se sklanjaju duše pokvarenjaka.

Što se tiče kršćana, ko se od njih bude držao (Isaovog a.s.) vjerozakona, njegova duša biva vraćena u njegov grob i on prisustvuje svom kupanju i ukopavanju.


Što se tiče mušrika (mnogobožaca), oni ne prisustvuju ničemu od toga, jer oni bivaju bačeni.

Što se tiče munafika (dvoličnjaka), oni se poput drugih, mrski i odbačeni, vraćaju u svoju grobnu jamu.

Što se tiče vjemika koji su imali manjkavosti, njih ima različitih vrsta.


Nekima od njih ne biva prihvaćen njihov namaz (te sa određene dionice puta bivaju vraćeni). Jer, kada Allahov rob ne upotpuni svoj namaz, potkradajući ga na taj način, on se smota poput iznošene haljinke i sa njim biva udaren po licu. Zatim se namaz diže, govoreći: "Allah te oštetio kao što si i ti mene oštetio!"
Nekima od njih ne biva primljen njihov zekat (te odatle bivaju vraćeni), jer je takav možda dijelio zekat da bi se reklo: "Taj i taj dijeli zekat!" lli ga dijelio ženama, da bi time pridobio njihovu Ijubav. Mi smo dosta takvih vidjeli, da nas Allah sačuva i zakloni!

Nekima od njih ne biva primljen njihov post, jer su se takvi suzdržavali od jela i pića ali ne i od ružnog govora, tako da ih mjesec posta odbacuje, nakon što ih je bio prihvatio.
Nekima od njih ne biva primljen njihov hadždž, jer su ga takvi obavljali da bi se reklo: "Taj i taj je hadžija", ili su ga obavljali sa haram imetkom.


Neki od njih bivaju vraćeni zbog neposlušnosti prema roditeljima.
Slično je i kada su u pitanju i sva druga djela, što poznaju jedino oni koji znaju tajne propisa vjerskog poslovanja i suštine poslova koji se rade u ime Darežljivog Vladara.

Sve ove stvari se pominju u predajama, kao npr. haber u kojem se od Muaz ibn Džebela prenosi u vezi sa neprimanjem djela, i dr. Ovom prilikom želimo samo da ukažemo na to, a o tome su inače napisana brojna djela. A inovatori u vjeri znaju da je to tako (tj. da se u primjeni sa vjerom čine razne mahinacije i manipulacije), kao što znaju sinove svoje.

Kada se duša vrati tijelu nalazi ga kad se ono već počne gasuliti (kupati), ukoliko se gasuli, i sjeda pored njegove glave sve dok se gasuljenje obavlja. Kome hoće od dobrih Ijudi Allah (dž.š.) je otkriva, te je on vidi u njenom dunjalučkom liku.

Prenosi se, da je neki čovjek, dok je gasulio svog prijatelja, kod njegove glave najednom primijetio neku osobu, pa je, pošto mu je to pobudilo maštu, skrenuo pogled u stranu. Kada je taj njegov prijatelj umotan u kefine, ponovo je pogledao i ponovo ga vidio na tabutu.

Takođe se prenosi, o ne samo jednom dobrom čovjeku, da je dok bi ležao na tabutu, bio dozivan: "O,ti, taj i taj, gdje ti je duša?" - pa bi mu se istog momenta dva-tri puta zatresli kefini na grudima.

Prenosi se, da se Er-Rebi' ibn Hajsem micao u rukama svog gasala.
Za vrijeme (Ebu Bekr) Es-Siddika, ležeći na tabutu, umrla osoba je progovorila i tom prilikom spomenula vrijednost (Ebu Bekr)Es-Siddika, (Omera) EI-Faruka i Osmana (Zu-n-Nurejna, radijallahu anhum).

U pitanju je duša koja je ugledala nevidljivi svijet, a Allah otkriva kome On hoće da je čuje.

Kada se umrla osoba umota u kefine, umotaje se i njena duša, koja joj stoji na grudima i koja viče i uzvikuje: "Požurite sa mnom ka Allahovoj milosti! Kada biste samo znali kamo me nosite!"

Ako je duša obradovana nesrećom, ona govori: "Sporije, sporije ka patnji! Kada biste samo znali kamo me nosite!"

Pored Allahovog poslanika, s.a.v.s., ne bi prošla dženaza, a da joj on ne bi ustao. U sahih predaji stoji, da je on, Sallallahu alejhi ve sellem, kada je pored njega prošla dženaza, iz poštovanja prema njoj, ustao. Kada mu je rečeno: "Allahov poslaniče, pa on je Židov!" -on je rekao: "A zar nije stvorena duša?"
On je to činio stoga, što su mu otkrivene tajne nevidljivog svijeta i radovao bi se kad bi pored njega bivao nošen mejt.

Kada se umrla osoba spusti u kabur i prekrije je zemlja, kabur joj rekne: "Dok si bio na meni radovao si se i jeo razna jela. Sada će tebe (tj. tvoje tijelo) u meni jesti crvi." Takvim prijekomim tonom će mu se obraćati sve dok se kabur ne zatrpa. Tada mu se obraća melek po imenu Ruman.

Prenosi se da je Ibn Abbas, radijallahu anhu, upitao (Allahovog poslanika, s.a.v.s.): "Sa čim se umrla osoba najprije susreće u svom kaburu?" On mu je rekao: "O , Ibn Abbase, to me do sada nije niko pitao. Najprije je pozove melek Ruman, koji posjećuje grobove i koji joj govori: "O, Allahov robe, piši svoja djela!" On odgovara: "Nemam uza se tinte, niti papira". On mu na to govori: "Ma nemoj! Papir su ti tvoji kefini, tinta ti je tvoja pljuvačka, a pera su ti tvoji prsti!" Zatim mu otkida komad kefina i rob počinje da piše, čak i ako je na dunjaluku bio nepismen, prisjećajući se svojih i dobrih i loših djela. Zatim melek uzima taj komad platna i okačuje ga umrloj osobi oko vrata. Tada je Allahov poslanik (s.a.v.s.) proučio ajet:

"Svakom čovjeku smo svezali njegov posao o njegov vrat...."(Kur'an 17;13)

Kada to završi, dolaze mu dvojica kaburskih trudbenika. To su dva crna meleka sa velikim očnjacima, kojima riju zemlju i sa bujnim vlasima, koje se vuku po zemlji. Glas im je poput grmljavine groma, oči im sijevaju poput munje, a dah im je poput olujnog vjetra. I jedan i drugi u ruci drži željeznu batinu; kada bi se i Ijudi i džini udružili da je podignu ne bi to mogli, kada bi se njome udarilo najviše brdo bilo bi sravnjeno.

Kada ih vidi duša uzdrhti, počinje da bježi i na nos ulazi u tijelo, te umrli, počev od grudi, oživljava. Njegovo tadašnje stanje slično je stanju samrtnog hropca; ne može se pokrenuti, ali zato čuje i vidi. Umrlome zemlja biva gipka poput vode; kada se on pokrene, ona se pred njim ugiba. Grubim i osomim glasom meleci ga pitaju: "Ko ti je gospodar, ko ti je vjerovjesnik, šta ti je kibla ?"

Onaj kome Allah da uputu i stabilnost reći će: "Čiji ste vi zastupnici i ko vas je meni poslao?" Ovako govore jedino odabrani učenjaci. Tada jedan od meleka kaže onom drugom: "Istinu veli. Zaštitio se od našeg zla."
Zatim mu grob uređuju tako, da izgleda poput velikog kubeta, sa njegove desne strane mu otvaraju vrata spram dženneta, kabur mu ukrašavaju svilom i mirisnim cvjećem i u njeg puštaju blaženi džennetski lahor. Njegov amel (djelo) dolazi mu u liku najdraže mu osobe, koji mu pravi društvo i sa njim razgovara, te mu kabur ispunjava nurom (svetlošću). U sreći i radosti provodi svo vrijeme dok traje ovaj svijet i dok ne nastupi Kijametski dan, od čijeg nastupanja mu nema ništa draže.

Na nešto nižem stupnju je vjernik praktičar, koji nije imao nekog posebnog znanja, niti je bio upućen u tajne nevidljivog svijeta. Njemu njegov posao dolazi neposredno iza meleka Rumana, a javlja mu se u liku izuzetno lijepe, namirisane i u lijepu odjeću odjevene osobe, koja mu govori: "Zar me ne poznaješ?" A on je pita: "Ko si ti, što mi te Allah darova u ovoj, mojoj osami?" Ona mu odgovara: "Ja sam tvoje dobro djelo, ne boj se i ne žalosti se ! Uskoro će ti doći Munkir i Nekir da te ispituju, pa nemoj da te to iznenadi!"

Tada mu kazuje kako će odgovarati na pojedina pitanja. Dok ga tako poučava, dolaze mu pomenuta dva meleka koji ga, uz prijekore, postavljaju u sjedeći položaj, a zatim pitaju: "Ko ti je gospodar?" A on im spontano i bez zastajkivanja odgovara: "Gospodar mi je Allah, vjerovjesnik mi je Muhammed, vodič mi je Kur'an, kibla mi je Ka'ba, otac (po Islamu) mi je Ibrahim (a.s.), ja sam pripadnik vjere (milleta) kojoj je i on pripadao..."

Oni mu na to govore:

"Istinu si rekao", i sa njim postupaju kao i u prethodno pomenutom slučaju, s tim što mu, sa njegove lijeve strane, otvaraju kapiju prema džehennemu, kroz koju mu se ukažu zmije, škorpije, okovi, omče, paklena vrućina, stablo zekkum. Od toga ga hvata strah, pa mu oni govore: "Ne boj se ! Ništa loše neće ti se desiti. Ovo mjesto u džehennemu bilo je namijenjeno tebi, ali ti ga je Allah zamijenio ovim mjestom u džennetu. Ostaj nam sretno!"
Pritom mu zatvaraju kapiju prema džehennemu. Nakon toga, on nema osjećaj za protok vremena (dana, mjeseci, godina).

Biće i onih koji će prilikom ispitivanja zamuckivati u davanju odgovora.
Onaj, čije uvjerenje bude pogrešno, neće moći reći "Moj gospodar je Allah", već će reći nešto drugo, pa će mu oni na jedan takav odgovor zadati takav udarac, od kojeg će mu vatra zahvatiti kabur. Zatim će se ta vatra ugasiti. I to će trajati danima. Zatim će se ponovo upaliti. Tako će sa njim biti dok je ovoga svijeta.

Biće i onih kojima će biti teško da kažu "Vjera mi je Islam", zbog sumnji koje je imao u vezi sa Islamom, ili zbog smutnje u koju je zapao na samrti, pa će i njemu zadavati udarce, od kojih će mu vatra zahvatiti kabur, kao i kod prethodnog.

Biće i onih kojima će biti teško da kažu "Vodić mi je Kur'an", zbog toga što ga je negirao, što nije postupao po onome što se u njemu naređuje, niti se klonio onoga što se u njemu zabranjuje i što je vremena provodio, a da Kur'anu nije ukazivao pažnju, pa će i sa njim postupati kao i sa prethodno spomenutim.

Biće i onih čija djela će im se pojaviti u liku šteneta, koje će ih uznemiravati u njihovom kaburu.

Biće i onih čija djela će im se pojaviti u liku praseta.

Biće i onih kojima će biti teško da kažu "Vjerovjesnik mi je Muhammed", zato što su zapostavljali njegov Sunnet.

Biće i onih kojima će biti teško da kažu: "Kibla mi je Ka'ba", zato što su prilikom uzimanja abdesta , ili prilikom obavljanja namaza, pravili propuste. S tim u vezi, dovoljno kazuje predaja, u kojoj se navodi, da Uzvišeni Allah neće primiti namaz koji se obavlja u haram odjeći.

Biće i onih koji neće moći da kažu: "Otac (po Islamu) mi je Ibrahim (a.s.)", zato što su, možda, bili od onih koji su nekada čuli tvrdnju da je Ibrahim a.s. bio židovske, ili kršćanske vjere, pa ako takva tvrdnja kod njih bude izazvala sumnju u pogledu Ibrahimove a.s. vjere, sa njima će biti postupljeno kao i sa prethodnima.


Nastavit ce se insaAllah......