[Unicknnamed]

Iz knjige Zivot poslije smrti od Gazalija

BISMILLAHI-R-RAHMANI-R-RAHIM

Hvala Allahu koji je samo Sebe odlikovao time, da vječno ostane, koji je odredio da sve osim Njega jednog dana nestane, koji je učinio da smrt čeka kako kjafire tako i muslimane, koji je u Svom znanju odredbe raščlanio, odredivši da ahiret dođe poslije, kad za to obećani dan bude svanuo, učinivši to od Svojih stvorenja jasnim onima kojima je On htio, kojima je tu počast učinio.
Neka je Allahov blagoslov na našeg sejjida Muhammeda, poslanika Sveznajućeg Vladara, na njegovu porodicu i njegove ashabe, koje je Uzvišeni posebno odlikovao time, što im je u Kući spasa obilne blagodati pripremio.

A zatim,

Uzvišeni Allah je rekao: "Svaka duša smrt će okusiti!" (Kur'an 3;185 / 21;35 / 29;57) To se navodi na tri mjesta u Njegovoj Časnoj Knjizi. Time Uzvišeni želi ukazati na smrt triju svjetova: umire ono što se svrstava u svijet dunjaluka, umire ono što se svrstava u svijet "melekuta" i umire ono što se svrstava u svijet "džeberuta".

U svijet "dunjaluka" ubraja se Adem (a.s.) i njegovo potomstvo, te sve tri vrste životinja, u svijet "melekuta" ubrajaju se Ijudi i džini a u svijet "džeberuta " ubrajaju se odabrani meleci.
Uzvišeni Allah veli:" Allah odabira poslanike među melecima i ljudima"(Kuran 22;75).
U te odabrane meleke spadaju kerubijjuni, nosioci Arša i stanovnici šatora veličanstva, koje Uzvišeni spominje i hvali u Svojoj Knjizi, gdje kaže.
"A oni koji su kod Njega ne zaziru od toga da Mu robuju, i ne zamaraju se, hvale Ga noću i danju, ne malaksavaju "(Kur'an 21; 19).
Oni su stanovnici dženneta i na njih se odnose riječi Uzvišenog:
"...zabavljali bismo se onako kako Nama dolikuje, ako bismo to činili' (Kur'an 21;17).
Čak i oni, na ovako visokom položaju kod Allaha, umiru. Ono o čemu ću ti najprije govoriti jeste dunjalučka smrt. Ako vjeruješ u Allaha, Njegovog poslanika i Sudnji dan, imaćeš sluha za razna stanja koja ti budem izlagao i opisivao.

Ja ću ti za sve to navoditi jasne dokaze.
Allah mi je svjedok za ono što ću ti reći.

Potvrda mome izlaganju može se naći u Kur'anu i onome što je pouzdanom predajom prenešeno od Vjerovjesnika (s.a.v.s.).


PRVO POGLAVLJE

Kada je Uzvišeni Allah u Svoje dvije šake uzeo potomstvo Adema a.s., nakon što ga je prethodno potrao po leđima, izvukavši prvu grupu sa njegove desne, a drugu grupu sa njegove lijeve strane, zatim neka je On Slavljen i Uzvišen - ispružio Svoje šake, tako da je Adem a.s. na Njegovim plemenitim dlanovima vidio svoje potomstvo, koje je bilo poput sićušnih mrava, Uzvišeni je rekao: "Ovi će u džennet, a svejedno Mi je za to, jer će oni ono što u džennet vodi raditi, a ovi će u džehennem, i svejedno mi je za to, jer će oni ono što u džehennem vodi raditi".
Na to je Adem (a.s.) rekao:"Gospodaru, šta je to što će raditi oni koji će u džehennem?"
A Allah je rekao:
"Pripisivaće Mi druge bogove, u laž će utjerivati Moje poslanike i biće neposlušni spram naredbi i zabrana Moje Knjige".

Tada je Adem a.s. rekao: "Traži od njih da posvjedoče da tako nešto neće činiti".

Na to se odnose riječi Uzvišenog: "...i zatražio (je) od njih da posvjedoče protiv sebe: "Zar Ja nisam Gospodar vaš?"

Oni su odgovorili: "Jesi, mi svjedočimo"(Kur an 7; 172).

Tada je (Allah dž.š.) od meleka i Adema (a.s.) zatražio da i oni budu svjedoci tog njihovog priznavanja Njega za Jedinog Gospodara.
Zatim ih je, kao bestjelesna živa bića, vratio na njihovo mjesto.

Vrativši ih u Adema (a.s.), usmrtio ih je, a njihove duše je uzeo i pohranio u jednu od riznica Arša.

Kada se, nakon ubrizgavanja, sjeme muškarca u matemici zadrži i poprimi oblik, duša u njoj je mrtva i tako, zbog sastava sjemena, zaštićena od kvarenja. A kada Allah (dž.š.) u nju udahne dušu, ona ponovo biva onakva kakva je bila i prije umiranja i pohranjivanja u riznicu Arša. Tom prilikom dijete zaplače. Koliko samo djece ima koja cvile u utrobama svojih majki, čuo ti to ili ne!

To je ta prva smrt i drugi život.


DRUGO POGLAVLJE

Zatim Uzvišeni Allah daje čovjeku da na dunjaluku proboravi dane svoga života, sve dok ne ispuni određeni mu rok i zapisanu mu sudbinu.
Kada mu se približi smrtni čas, silaze mu četvorica meleka: melek koji mu tegli dušu iz desne noge, melek koji mu tegli dušu iz lijeve noge, melek koji mu tegli dušu iz desne ruke i melek koji mu tegli dušu iz lijeve ruke. Umirućem se katkada otkriva taj njegov slučaj sa melecima, prije nego što dođe do smrtnog hropca, tako da on te meleke vidi u svjetlu zbilje svojih djela, ili u onom liku u kojem mu se oni pojave iz svog svijeta. Ukoliko mu je jezik odvezan, on može da govori o njihovom prisustvu, a o tome šta tom prilikom vidi može i sam sa sobom da vodi dijalog, te da pomisli da je to šejtanska rabota. Sve dok mu se jezik ne zaveže. A oni izvlače dušu iz njegovog jezika i vrhova njegovih prstiju.

Duša se izvlači iz tijela kao što se dlaka izvlači iz tijesta, a duh se izvlači kao što se izvlači žarač iz nakvašene vune. Tako je rekao (Vjerovjesnik) sallallahu alejhi ve sellem. Umiruća osoba tada ima osjećaj kao da joj je utroba puna trnja, ili da mu duša prolazi kroz iglenu ušicu, ili kao da je nebo poklopilo zemlju, a on se našao između njih.
U vezi sa ovim, kada je upitan o smrti, Ka'b El-Ahbarje rekao:"Kao da je u Ijudsku utrobu uvučen trn, koji zatim neko naglo povuče, pa što se otkine-otkine se, a što se ne otkine - ostane".
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: "Jedna od smrtnih agonija žešća je od tri stotine udaraca sabljom".
U tom stanju čelo umirućeg se orošava znojem, oči mu počinju da kolutaju, grudni koš mu se nadima, nos mu se uzdiže, a lice poprima žutu boju.

Vidjevši Allahovog poslanika, s.a.v.s., u ovakvom stanju, Fatima Ez-Zehra, radijallahu anha, je izrecitovala sljedeće stihove:
Do sada te džini doticali nisu Niti te je do sad bilo šta prepalo A šta je to sada, jer Vam vidim lice K'o jutamje sunce da je zatitralo.
Umiruća osoba tada izgleda iscrpljena i na licu joj je primjetno sa kolikim naporom govori, obzirom na veliku tegobu koju tada podnosi.
Kada duša dođe do srca, jezik zanijemi. U tom stanju niko ne daje glas. Dvostruka je tajna tog skupljanja duše u grudima umiruće osobe.
Prva je ta, da joj grudi postaju tijesne, zbog duše koja se u njima sakupila. Poznato je da čovjek, kada zadobije udarac u grudi, biva zatečen i ne može da govori. Ako se čovjeku probode bilo koji dio tijela, izuzev grudi, on može da pušta glas, a ako mu se probodu grudi, on pada mrtav bez puštanja glasa. Druga tajna je u tome, što prilikom nadimanja, hlađenja i gubljenja toplote, dolazi do promjene u disanju, obzirom da glas polazi iz grudi, pogonjen prirodnom toplotom.

Na ovom stupnju umiruće osobe preživljavaju različita stanja. Neke od njih melek smrti probada kopljem natopljenim vrelim otrovom, pa duša, u bijegu, napušta tijelo umirućeg, koju melek smrti uzima u svoju ruku, dok ona, u Ijudskom liku veličine hurme, treperi poput žive, a zatim je predaje drugim melecima.

Nekima se duša tegli polako i kada se ona skupi u grkljanu, sa srcem je povezuje samo jedan izdanak. Tada je melek probada kopljem.
Duša se ne odvaja od srca sve dok ne bude probodena. Tajna toga je u tome, što se ona utapa u moru smrti, a kad se domogne srca - naglo prodire u tijelo, poput efikasnog otrova. Naime, tajna života se povezuje sa srcem, preko kojeg je on potekao i prilikom prvotnog začetka.

Neki od teologa dogmatičara vele, da se život ne dovodi u vezu sa dušom.
U vrijeme kada duša počne postepeno da napušta tijelo, ona biva izložena raznim iskušenjima i smutnjama. To stoga što Iblis - Allah ga prokleo! - pored umiruće osobe postavlja svoje pomoćnike da se "pobrinu" za nju. Tako oni prilaze umirućem, dok je u tom stanju, prikazujući mu se u liku neke njemu drage ranije umrle osobe, koja mu je u ranijem životu često davala savjete, kao što je otac, amidža, prijatelji i slično, govoreći mu:
"O ti taj i taj, ti umireš. Mi smo umrli prije tebe. Umri kao Židov, jer to je ono, što je kod Allaha prihvatljivo!"
Ukoliko se umirući kloni takvih savjetodavaca, dolaze mu drugi, koji mu govore:
"Umri kao kršćanin, jer je to Mesihov (Isaov a.s.) vjerozakon, kojim je dokinut Musaov, a.s., vjerozakon". Tako mu oni nude ubjeđenja raznih milleta.

Tada Allah (dž.š.), od tih smutnji, oslobađa onoga koga On hoće, na što ukazuju Njegove riječi: "Gospodaru naš, ne dopusti srcima našim da skrenu kad si nam već na pravi put ukazao i daruj nam Svoju milost", tj. ne dopusti srcima našim da skrenu prilikom umiranja, kad si nam već u ranijem životu na pravi put ukazao.

Ako Allah htjedne da tada uputi tog Svog roba, dolazi mu milost, tj. Džibril (a.s.), koji od njega otjeruje šejtane, umirućem potire izblijedjelo lice i osmjehuje mu se. Mnogi ga u takvom stanju viđaju sa osmijehom na licu i radosnog zbog radosne vijesti koja dolazi od Allahove, dž.š., milosti, koji im govori: "O ti taj i taj, zar me ne poznaješ? Ja sam Džibril, a ovo su tvoji neprijatelji, šejtani. Umri kao pripadnik monoteističke vjere i Muhammedovog (a.s.) vjerozakona!"

Umirućem nema ništa draže od toga. Na to se odnose riječi Uzišenog: "... / damj nam Svoju milost(Kur'an 3;8 ). Zatim, nakon probadanja, ispušta dušu.

Ima osoba čija duša biva probodena u vrijeme dok obavljaju namaz ili dok spavaju, ili dok obavljaju neki od svojih poslova i tada njihova duša biva uzeta u jednom potezu. Tada se oko njega sakupe njegovi ranije umrli komšije, a u tom momentu on ispušta snažan krik koji čuju svi, izuzev Ijudi, a kada bi ga čuli - od straha bi u nesvijest popadali.

Posljednje što umirući gubi, jeste sluh. Vid gubi u momentu kada mu duša napušta srce, a sluh ne gubi sve dok mu duša ne napusti tijelo. Stoga je Sallallahu alejhi ve sellem rekao: "Pored vaših, koji umiru, učite: La ilahe illallah", da bi i oni to prihvatili i učili, a zabranio je (s.a.v.s.) da se na one koji umiru vrši pritisak, da to trebaju da rade.

Ako kod mejta primijetiš da mu iz usta cure bale, da su mu se usne smežurale, da mu je lice pocrnilo i da su mu se oči iskrenule i pokazale bionjaču, znaj, da je on nesretan i da mu je otkrivena zbilja njegove nesreće na ahiretu, a ako vidiš da su mu usta suha, da je vedra lica, kao da se smiješi i da mu je pogled skrušen, znaj, da je on obradovan milošću Uzvišenog Allaha i da mu je otkrivena zbilja onoga sa čim će biti počastvovan.

Kada melek usmrti sretnu (vjerničku) dušu, prihvataju je dva lijepo odjevena meleka izuzetno lijepih lica i umotavaju je u džennetsku svilu.Ona tada ne gubi ništa od svoje pameti i svojih djela. Tada ona (sa melekom) kreće u visine, prolazeći neprestano pored ranijih ummeta i minulih generacija, raštrkanih poput skakavaca, sve dok ne stignu do dunjalučkog neba, gdje (melek) pokuca na kapiju, pa mu bude rečeno: "Ko je ?" - a on kaže:" Ja sam Salsail, a ovo sa mnom je taj i taj, sa najljepšim i Allahu najdražim imenima (kojima je imenovan na dunjaluku)." Na to glas kaže: "Bio je divan čovjek. Njegova akida je bila čista".

Zatim sa njim stiže do drugog neba, kuca na kapiju i biva upitan: "Ko je ?" a povjerenik (melek) rekne isto što i na prethodnom nebu, na što biva rečeno: "Dobro nam došao, o, taj i taj. Držao se Allahovih propisa u vezi sa imetkom, ne zadržavajući od njega ništa (što mu propisi nisu dozvoljavali)".

(U knjzi, vjerovatno greškom, nije spomenuto treće nebo, na kojem bi od ibadeta trebao biti spomenut namaz - )

Zatim sa njim stiže do četvrtog neba, kuca na kapiju i biva upitan: "Ko je ?" - a povjerenik rekne isto što i na prethodnom nebu, na što biva rečeno: "Dobro nam došao, o, taj i taj. Post mu je bio dobar. Čuvao ga je, da ga ne pokvari hranom i postupcima koji kvare post".
Zatim sa njim stiže do petog neba, kuca na kapiju i biva upitan: "Ko je?" - a povjerenik rekne isto što i na prethodnom nebu, na što biva rečeno:" dobro nam došao, o, taj i taj. Svoju obavezu hadždža izvršio je, ne zbog populamosti, niti iz rijaluka".
Zatim sa njim stiže do šestog neba, kuca na kapiju i biva rečeno: "Ko je?" - a povjerenik rekne isto što i na prethodnom nebu, na što biva rečeno: "Dobro nam došao, dobri čovječe, dobro nam došla ta lijepa duša! Bio je izuzetno dobar prema svojim roditeljima".
Zatim sa njim stiže do sedmog neba, kuca na kapiju i biva rečeno: "Ko je?" - a povjerenik rekne isto što i na prethodnom nebu, na što biva rečeno: "Dobro nam došao, taj i taj. Mnogo je istigfar činio (tj. tražio oprosta) i naređivao je da se radi ono što je pozitivno, a da se prekine sa onim što je negativno".


Zatim prolazi pored skupine meleka, od kojih ga svi obveseljavaju spominjanjem po dobru i koji ga pozdravljaju. Sve dok ne stigne do Sidretu-l-muntehaa, gdje povjerenik kuca na kapiju i biva rečeno: "Ko je ?" - a on odgovara isto što i ranije, na što biva rečeno: "Dobro nam došao, taj i taj! Njegova djela su bila dobra, u ime Uzvišenog Allaha".
Zatim mu biva otvoreno, te on prolazi kroz more od vatre, zatim more od svjetla, zatim more od tmine, zatim more od vode, zatim more od snijega i zatim more od leda. Dužina svakog od tih mora je po hiljadu godina hoda.
Zatim se probija kroz zastore koji zaklanjaju Prijesto Svemilosnog (Aršu-r-Rahman), koji ima 80.000 zastora u vidu šatora, od kojih svaki šator ima po 80.000 šerefa, a na svakoj šerefi je po jedan mjesec, koji Allaha tehlil (La ilahe illallah) i tespih (Subhanallah) čini. Kada bi se jedan od tih mjeseca pojavio na dunjalučkom nebu, bio bi obožavan pored Allaha i spržio bi dunjalučko nebo.

Tada, iza tih tako postavljenih zastora, neko poviče: "Ko je ta duša koju ste ovdje doveli?" - pa se da odgovor: "Taj i taj, sin toga i toga" - a Silni i Uzvišeni rekne: "Približite ga. Divan li ti rob bijaše, o moj robe". Kada ga zaustave pred Allahovim plemenitim rukama, On ga zastidi sa nešto prijekora i grdnje, tako da čovjek pomisli da je propao. A zatim mu, Slavljeni i Uzvišeni, oprosti.

Tako nešto se prenosi od Jahja ibn Ektema, koji je (nakon što je umro) viđen na snu i upitan:
"Kako je Allah s tobom postupio?" - a on je rekao:
"Zadržao me je pred Svojim rukama i rekao mi:
"Pokvareni starče, šta ti sve nisi radio!" Rekao sam:
"Gospodaru, ja o Tebi nisam kazivao...."
"A šta si o Meni kazivao, o, Jahja?" - upitao je, a ja sam rekao:
"Kazivao mi je Muamer, on od Zehrija, on od Ibn Šihaba, on od Urveta, on od Aiše, r.a., ona od Vjerovjesnika, s.a.v.s., on od Džibrila a Džibril od Tebe, da si Ti rekao:
"Ja se stidim kazniti osobu koja je osijedila (oboljela) u Islamu."
Na to je On rekao: "Istinu si rekao, o, Jahja, istinu je rekao i Muamer, istinu je rekao i Zehri, istinu je rekao i Ibn Šihab, istinu je rekao i Urve, istinu je rekla i Aiša, istinu je rekao i Muhammed, istinu je rekao i Džibril a istinu sam rekao i Ja. Idi, već sam ti oprostio".

I ibn Nubata je (nakon smrti) viđen na snu, pa je upitan: "Kako je Allah s tobom postupio", a on je rekao: "Zadržao me je pred Svojim plemenitim rukama i rekao mi: "Ti si onaj što je nastojao da mu govor bude što čistiji, da bi se reklo: "Kako je on rječit!" Rekao sam: "Slava Tebi, ja sam Te na dunjaluku opisivao..." "Reci šta si govorio!", rekao je, a ja sam odgovorio: "Uništiće ih Onaj koji ih je stvorio, ušutkaće ih Onaj koji im je moć govora dao, ponovo će ih učiniti postojećim Onaj koji ih je učinio nepostojećim, i sakupiće ih onaj koji ih je i rastavio".
I Mensur ibn Ahmed je (nakon smrti) viđen na snu, pa je upitan:"Kako je Allah s tobom postupio?", a on je rekao: "Zadržao me je pred Svojim rukama i rekao mi: - Sa čim si Mi došao, o, Mensure ? Rekao sam: - Došao sam Ti sa 36 obavljenih hadždžova.
Rekao je: - Nijedan od njih ti nisam primio. Sa čim si još došao, o Mensure?
Rekao sam: - Došao sam ti sa šezdeset mjeseci posta.

Rekao je: - Nijedan od njih ti nisam primio. Sa čim si još došao, o Mensure? Rekao sam: - Došao sam Ti s Tobom. Rekao je: - To je već nešto. Idi, već sam ti oprostio".

Mnoga ovakva kazivanja ukazuju na ove stvari. Ja sam ti naveo samo neka od njih, da posluže kao primjer koji se može slijediti.

Ima Ijudi koji, kada stignu do Kjursa, čuju povik: "Vratite ga!" Neki bivaju vraćeni od zastora.
Do Allaha dospijevaju samo oni koji su Ga spoznali, a pred Njegovim plemenitim rukama zadržavaju se jedino oni koji su na četvrtom, ili na višem od četvrtog stupnja (mekama).

Nastavit ce se insaAllah.......