36310

Mracna strana Darwinizma

Autor: Harun Yahya





Uvod



Sredinom XIX vijeka, tacnije 1859. godine, u Engleskoj je objavljena knjiga “Porijeklo vrsta” autora Charles-a Darwin-a.

U navedenom djelu Darvin izlaže svoju teoriju o evoluciji odnosno razradjuje davnašnju legendu koju nalazimo zapisanu u “Enumi-ilišu”, natpisu koji je ostao od Sumera iz Mezopotamije od prije nekih pet hiljada godina.

Prema toj teoriji, živa bica su se prvo samostalno izrodila u vodi, a potom su žive vrste evoluirale jedna iz druge … U formulisanju osnovnih postavki svoje teorije, Darvin se pored ove legende poslužio i teorijom francuskog biologa Žan Baptist Lamarka (Jean Baptist Lamarck) koji je tvrdio da živa bica prenose osobine koje su stekle tokom života sa jedne generacije na drugu i na taj nacin evoluiraju,kao i vlastitim ispitivanjima obavljenim prvenstveno na zebama i kornjaèama sa otoka Galapagos.



Medjutim, ovaj tekst nema namjeru objašnjavati ili dokazivati da se Darvinove tvrdnje ne zasnivaju ni na kakvoj naucnoj osnovi jer to je ocigledno i na osnovu cinjenica da su živa bica koja su živjela cak i prije stotinu hiljada godina imala istu razvijenost i kompleksnost gradje kao i njima slicna bica koja danas žive, da u fosilnim zapisima nikad nisu pronadjeni nikakvi tragovi tzv. "prijelaznih formi", "polovicnih" živih bica koja “dokazuju” prijelaz jedne vrste u drugu, da je matematicki apsolutno nemoguc slucajni nastanak ne samo jedne žive celije, vec ni jednog najprostijeg molekula proteina te celije, da anatomija dokazuje da živa bica posjeduju jedan izvanredan dizajn i da su odvojeno stvorena.

Ovaj tekst ima za namjeru skrenuti pažnju da je ova teorija nezasluženo imala velikog odjeka u javnosti i to ne u vrijeme kada je Darvin živio vec stotinu godina poslije - u XX vijeku. Ovaj tekst ima za cilj podsjetiti da su politicki i ideološki stavovi materijalista i ateista odigrali kljucnu ulogu u propagiranju ove teorije, njenom pretvaranju u “neoborive” naucne tvrdnje i njenom uvrštavanju u obrazovne sisteme vecine zemalja u svijetu. Ovaj tekst treba da nam stavi do znanja da je Darvinova teorija evolucije bila uzrok velikom zlu po covjecanstvo, jer su se najveci diktatori i zlocinci XX vijeka nadahnjivali ovom teorijom.



Darwinova teorija rase



Da bi to objasnili trebamo krenuti od nekih osnovnih postavki ove teorije i izvitoperenih zakljucaka koji proizilaze iz tih postavki. Npr. postavka da covjek i majmun poticu od zajednickog pretka i zakljucak da ljude (tacnije ljudske rase i nacije) treba vrednovati prema nivou kojeg su dostigli u navodnoj evoluciji. Darvin iznosi ideju da su se neke rase razvile i evoluirale više nego druge i da su neke rase još uvijek na istoj razini sa majmunima. Ili postavka da je razvoj živih bica, pa i covjeka rezultat tzv. “borbe za opstanak” koja se u prirodi manifestuje kroz bespoštednu borbu za život u kojoj jaci uvijek pobjedjuje slabijeg te “zakljucak” koji iz toga proizilazi: “Superiornije ljudske rase vremenom ce nadjacati odnosno porobiti i uništiti zaostale rase i to je sasvim prirodno i normalno.” Potrebno je napomenuti da je ove zakljucke Darvin iznio u knjizi “Porijeklo vrsta” – dio: “Favorabilne rase putem zaštite u prirodnoj selekciji i borbi za opstanak”. Favorabilna rasa, prema Darwinu, je bijeli evropski covjek. A africke i azijske rase su zaostale u borbi za život.

Kao što se da zakljuciti Darwin je bio pravi rasista (smatrao je da je bijeli evropski covjek superiorniji od ostalih rasa i da ce ih vremenom porobiti i uništiti), a njegova teorija evolucije je bila pseudonaucni temelj rasizma.



Filozofija kolonijalizma



Ovakvi postulati Darwinove teorije našli su jedno veoma plodonosno tlo, pošto je bijeli evropski covjek tog vremena ocekivao da baš jedna ovakva teorija ozakoni njegove zlocine... Evropski, a posebno engleski kolonijalizam tražio je opravdanje za pljackanje i eksploataciju prirodnih resursa ogromnog podrucja, koje se prostiralo od Indije do Latinske Amerike. Stoga su “lansirane” tvrdnje da americki, africki, azijski narodi - domoroci tj. kolonizirani narodi i nisu pravi ljudi vec "primitivni ljudi" ili jedna vrsta razvijenih životinja.



Nacisticka ideologija i teorija evolucije



Adolf Hitler, lider nacisticke partije koja je osvojila vlast u Njemackoj u teškim vremenima izmedju dva svjetska rata, je bio opcinjen iluzijom o osnivanju tzv. Treceg Rajha – hiljadugodišnjeg svjetskog carstva u kojem ce nadmocno vladati “arijevska rasa”. Hitler je vjerovao da je arijevska rasa, koja cini primarni elemenat njemackog naroda, superiornija nad svim ostalim rasama i da, zbog toga, treba da upravlja nad njima. A osnova ovakvog Hitlerovog rasistickog pogleda na svijet je bila Darwinova teorija evolucije. U svojoj knjizi “Moja Borba” Hitler kao i Darvin na isti nivo sa majmunima stavlja neevropske rase i kaže: "Nijemce južne Evrope izvadite iz historije covjecanstva, tada u njoj nece preostati ništa drugo do gomila majmuna ."



Uz to, u osnovi nacistickog shvatanja evolucije je bila i tzv. Eugenetika, prema kojoj se mogu izvršiti odredjena "poboljšanja" kako životinjskih tako i jedne ljudske rase putem odstranjivanja bolesnih i sakatih i razmnožavanjem zdravih jedinki.

To je shvatanje po kojem ljudi “samostalno mogu upravljati svojom evolucijom”. Prvi koji je u Njemackoj usvojio i širio principe eugenetike je bio poznati evolucionisticki biolog Ernst fon Haeckel. Dok je sa jedne strane priredjivao odredjene falsifikate u cilju “dokazivanja” teorije evolucije, Haeckel je, s druge strane, bio zauzet i sa propagandom eugenetike. Predlagao je da se bez odlaganja ubijaju djeca koja se rode sa manom, što ce osigurati bržu evoluciju društva.Haeckel je išao toliko daleko da je cak zastupao mišljenje da tajno treba poubijati osobe sa nedostatkom, oboljele od raka i mentalno oboljele, inace ce postati opterecenje za zajednicu i usporiti evoluciju. Haeckel je umro 1919. godine, ali njegove ideje su nacistima ostale u nasljedstvo. Ubrzo nakon dolaska na vlast Hitler je zvanicno otpoceo sa politikom eugenetike. Mentalne bolesnike, sakate, slijepe od rodjenja i clanove njemackog društva koji su sa nasljednim bolestima je okupio u specijalne "sterilizacione centre".

Na ove ljude se gledalo kao na parazite koji kvare cistotu njemacke nacije i usporavaju evolucioni napredak. Nakon izvjesnog vremena, tajnom naredbom koja je stigla od Hitlera, zapocelo je i pogubljenje ovih ljudi koji su vec bili izolirani iz javnog života. Dok je ovim pokoljima nastojao ubrzati navodnu evoluciju njemackog društva, Hitler je u isto vrijeme ispunjavao i ostale uvjete eugenetike. Stimuliralo se radjanje djece izmedju muškaraca i žena sa plavom kosom i ocima, što se smatra osobinama ljudi njemacke rase. Iz tog razloga su 1935. godine i osnovani specijalni centri za razmnožavanje. Ovi centri, u kojima su bile smještene mlade djevojke (u skladu sa “rasnim kriterijima”) su konstantno posjecivani od strane SS-jedinica.

Vanbracna djeca rodjena u ovim centrima su trebala biti odgajana kao armija hiljadugodišnjeg njemackog kraljevstva. Postoji još mnogo primjera koji dokazuju sklad izmedju nacisticke ideologije i Darvinove ateisticke teorije i koji dokazuju da je u osnovi svih nacistickih zlodjela Darvinova materijalistièka logika.



S druge strane, Hitlerov najveci saveznik, italijanski diktator Benito Mussolini, se takodjer nadahnjivao teorijom evolucije. Opravdavajuci agresiju na Etiopiju, izjavio je da je sasvim prirodno da Etiopljani, kao niža rasa, zbog toga što su crne kože, budu potcinjeni jednoj superiornoj rasi kao što su Italijani. Za Englesku je rekao da je "Britanska imperija zaostala zbog toga što je izbjegavala rat koji je pogonska snaga evolucije".





Komunisticka ideologija i teorija evolucije





Materijalistièku filozofiju koja je odavno postojala, dvojica njemackih filozofa, Karl Marx i Fridrih Engels su nastojali objasniti novim pristupom kojeg su nazvali "dijalektikom". Dijalektika je bila hipoteza po kojoj su se svi razvoji u univerzumu dogodili zahvaljujuci sukobu. Ova njihova tvrdnja bazira se takodje na Darvinovim tvrdnjama da su se živa bica pojavila kao rezultat borbe za život, koji Marks i Engels nazivaju jednim dijalektickim sukobom. Koliko su njih dvojica bili nadahnuti Darvinovim glupostima najbolje se vidi iz pisma koje Engels šalje Marksu nakon što je procitao Darvinovu knjigu “Porijeklo vrsta” ("Darwin, ciju knjigu upravo citam, je jednom rijecju sjajan .") i Marksovog odgovora ("Ovo je knjiga koja sadrži prirodne historijske osnove naših stavova ."). Engels je toliko bio oduševljen Darwinovom teorijom pa je ovoj teoriji nastojao dati i svojevrstan licni doprinos, objašnjavajuci da je "rad glavni faktor u prijelazu iz majmuna u covjeka ".



Darvinova shvatanja, potpomognuta idejama Marksa i Engelsa, inspirisale su najvece zlocince i najkrvavije diktatore svijeta komunisticke provenijencije, Jozefa Visarionovica Staljina i Mao Ce Tunga. Za vrijeme svoje vladavine Staljin je poubijao blizu 20 miliona ljudi, a od toga nekoliko miliona muslimana, prvenstveno krimske i turkistanske Turke. Pored individualnog psihickog stanja, faktor koji je Staljina doveo u stanje ovako nemilosrdnog ubice je bila materijalistièka filozofija u koju je bezrezervno vjerovao odnosno temeljni oslonac ove filozofije - Darvinova teorija evolucije. Zabilježene su njegove rijeci: “Da bi mozgove mladih pokoljenja ocistili od ideja o stvaranju, moramo ih pouciti samo jednome: onome cemu nas Darwin uci.”



Dok je totalitarni Staljinov režim cinio nevidjena zlodjela širom SSSR-a, drugi komunistièki režim je osnovan u susjednoj Kini.

Komunisti predvodjeni Mao Ce Tungom su nakon dugotrajnog gradjanskog rata 1949. godine došli na vlast. Po nekim historicarima Mao ce Tung je odgovoran za smrt više ljudi nego cak i Staljin. Svoju filozofiju Mao je sasvim jasno obznanio rijecima da se "temelj kineskog socijalizma zasniva na Darvinu i teoriji evolucije".



Zakljucak



Darwinizam se pojavio prije stoljece i pol. Od tog vremena do danas covjecanstvu nije ništa dao osim krvavih diktatura, rasizama i pobudjivanja ratova.

Ovo je prirodna posljedica pogleda na svijet darwinizma i materijalizma koji se njime nadahnjivao. Bilo je neizbiježno da ova filozofija, koja je prihvatala da su ljudi jedna vrsta životinja, koja je vjerovala samo u materiju i da je borba jedan nepromjenjljivi zakon prirode, oformi okrutne jedinke i društva.



Stvarni temelj svih ovih iskrivljenih pogleda na svijet je ljudsko poricanje sopstvenog Stvoritelja. Jedno društvo koje, podlijeganjem zabludama kao što je materijalizam, okrene glavu od Boga biva pristupno svakovrsnim degeneracijama. A, na kraju toga se sigurno susrecu sa bolom, strahom i katastrofom. Na ovu božanstvenu cinjenicu Allah upozorava u slijedecem ajetu:



"Zbog onoga što ljudi rade, pojavio se metež i na kopnu i na moru, da im On da da iskuse kaznu zbog onoga što rade, ne bi li se popravili." (Ar-Rum, 41)



Da bi covjecanstvo moglo živjeti u miru, pravdi i spokojstvu, potrebno je da se oslobodi zabluda poput darwinizma i materijalizma i da postane svjesno smisla svog stvaranja. Taj smisao leži u okretanju covjeka prema svom Stvoritelju, i življenju prema nacelima koja je On odredio.