[hurmasica]

Savilo se drvo zivota pod teretom godina,savilo haman do crne zemlje samo sto je jos uvjek tek nako ovlas dodiruje jer jos je nezrazlistalih grana i pupoljaka ostalo na njemu.
Zemlja topla i vlazna pa se iz nje jos koji sahat ili dan ,mjesec ili godina hrani drvo sokovima majke prirode.Na sjevernoj strani izrasla mahovina sjecanja,na juznoj po koja crna gljiva poraza a one ostale dvije strane dunjaluka mozes zaboravit.
Na istoku se sunce radja ,dokle ce Svevisnji zna,na zapadu zalazi dokle i to samo ON zna.
U krosnji drveta ptice i nova gnjezda puna nade za neki bolji vakat,cvrkut ptica muhabet za dusu i srce.Sunce se probija niz tamni vilajet uspomena dok vjetar razdragano
njise grane i lisce.Lezim ispod zelenog plasta,na zelenoj travi i osluskujem ne bih li ista razabrati mogla.Ponekad mi se ucini da svaki list prica sa vjetrom,da je zrak pin pitanja poput:"Gdje si bio,odakle dolazis,sta si vidio i koju nam hediju nosis na svojim krilima.?"
Vjetar vragolan ,prica,miluje svojim nevidljivim prstima i drvo i mene.Osjecam ga u svojoj kosi,na svojoj kozi u zraku koji udisem.Meni on govori bez rijeci.
Zatvaram oci i udisem vjetar,kroz sive celije prostruji snaga sjecanja,naviru slike,rijeci,boje,mirisi, sve se preplice,stapa i rastapa u isti mah.
Jedan aksam,jedno kupatilo,jedan mali prozor,jedna djevojka sa ocima vecim od cijelog dunjaluka ispunjene strahom,strepnjom i beznadjem.Kroz prozor se nevidljivim prstima uvlaci miris cvijeca iz baste,jorgovani?Kadifa?Jok,bile su to sitne male ruze puzalice,Njena je tetka znala od njih napraviti najljepse slatko u malim teglicima od eurokrema,poslagane na policama u mutfak.Kako je samo voljela njeno slatko i njene secer lokume.Znala je ponekad kradom otvoriti teglu,par kasika pojesti pa je opet zatvorit da ne bi tetka kojim slucajem primjetila.Nije da joj je branila ali je imala nekakav red koji njoj nije nikada bio potuno jasan no musafir treba da postuje red u kuci domacina.Kako ?Kad nista sladje nije bilo od tih ruzica.Da ,nista sladjeg nije bilo osim njegovih usana.I njih joj je tetka branila govoreci joj:"Dijete drago,sejtan je to,napravices belaj,ko je sa njim u zijan je"ili "Valahi cu te prvim autobusom kuci sal ako te vidim ili mi neko kaze da su te vidjali sa njim"ili"Nije on los ,niti od loseg baba i majke ali je zijancer i asikuje sa vise njih u isti mah,ne treba tebi takav".Pricala je njoj tetka ali joj je srce bilo nijemo za njen muhabet.Do tog toplog ljeta beli nije ni znala da ga ima i da joj samo od jednog pogleda,njegovog pogleda iz grudi iskocit hoce i moze.Sve dok njega nije srela nije ni znala da joj tijelo zna gorjeti takvom vatrom pozude da joj se cinilo da svaki put kad je dodirne ili poljubi umre i ozivi u isti mah.Umio je lagati one koje su vjerovale praznim obecanjima,istina ziva ali njegov poljubac je govorio istinu,bio je satkan od mekih usana,premazani onim slatkim od ruzica.Njegovo je tijelo pripijeno uz njeno bilo kao krojeno po mjeri.On je znao sta ona zeli a da mu nikada nije zbog djevojackog stida smjela reci.Bojala se same sebe u njegovoj blizini,te puke i ciste ovisnosti,tog nevinog erotskog naboja u sebi,te jake zelje da se preda i velikog straha od buducnosti.Dozirala je i sebe i njega,dopustala samo ono sto je bilo dozvoljeno u njenoj glavi,njenom odgoju ,tradicji i kulturi Umeta.Znala se igrati,muciti i sebe i njega ceznjom,veliko zeljom ali ne i spremnoscu da pregazi granice onog sto je bilo neobicno vazno njoj.Sanjala je udati se u bjelom,veliku svadbu,prvu noc u djerdek kada se dva tijela,dvije duse ,dva srca pretapaju u duboko i cisto more sevdaha.Sabah i budjenje uz insana kojem je i koji joj je najveca hedija od Svevisnjeg.
Sanjala je a probudila se iz tog sna u kasni aksam drhtuci,grizeci usne da se ne cuje krik bola velik do neba,tezak ko dunjaluk i jos dva dunjaluka uz njega.Niz butine joj se slivala vruca krv djevojacke nevinosti i cijelo je kupatilo ispunila tuga i veliko ZASTO?
Nebo kasnog aksama,zvjezde sto su drhtale,mjesecina sto se uvlacila kroz prozor kupatila,nista nije moglo otjerati strah i sramotu sto se uselio te noci u njoj,Strah od neizvjesnosti i sramote sto je izdala samu sebe,vjerujuci da je on zadnji na ovom dunjaluku koji bi joj mogao i htio raniti dusu,srce i tijelo.
Te se noci srusio zid izmedju ljubavi i mrznje otvarajuci sirom kapije njenog vlastitog dzehenema.