[hurmasica]

Ispricah li ti nekad dok te gledah kroz dim cigarete u te tvoje oci more o cemu sanjah dok bijah djevojka.Kako je srce znalo zaigrat da mu tijesno u grudima bjese kada bi pomislilo na "tebe" na sevdah za cijeli zivot.Mastala kako cu te sresti u neki pokisli sabah ili snjezni aksam,kako ce nam se oci pogledati a kad se oci vide onih koji su rodjeni jedno zbog drugog svaka je rijec visak.Sanjala nas prvi poljubac na obali mora uz pljusak talasa ili pod granom tresnjinog behara sto se kruni i pada poput pahulja,na pokoseno sijeno dok mi tvoji prsti skidaju sjeno iz duge tamne kose i njezno prelazi preko vrelih usana.Mozda dok kisi ispod kisobrana, kako mi sklanjas kosu sa lica i ljubis me kao da ti je poslednji poljubac ,svaki dan iznova taj osjecaj da je prvi i poslednji. Sanjala kako cemo pricati o svemu i svacemu,imati slatke male svadje a onda se jos sladje miriti,ponekad sutjeti jedno pored drugog .Sad znam da je to umjetnost sutjeti skupa,slutiti blizinu onog drugog i sve je ostalo suvisno .
Koliko je snova ostalo iza one kapije u basti mladosti,koliko sam ih ponijela sa sobom?
Cini mi se kao da jos cekam na prvi poljubac i kao da jos sanjam o tebi.