[kame]

Razmjestam sivilo od oblaka,male,velike svilene jastuke po tamno plavom plastu i poigravam se svojom mastom te usudjujem se na trenutke dici iznad svih insanskih limita a sve u zelji da te kao vjecnu vatru pronadjem na ovoj plavoj planeti,da te osjetim,modricu na lijevoj strani grudi,da ti tragove pratim u prahu sjecanja.Ne mogu sa sigurnoscu reci dali bi pored tebe bio sretniji, sta vise mozda i uopce ne bih.Pa ipak slutim da bi i to bolje bilo od ovog zivog blata monotonije u kome utanjam svakim danom sve dublje i dublje.......dublje...Svakako da bih, kao jedini vlasnik svoga zivota, pronasao tananog nacina, otvorio beskrajne puteve svoga carstva i otkopcao svoje uzareno i povrijedjeno srce ka tebi. Pokusao bih, jedinom svojom beskrajnom zeljom za srecom i bar nekim svijetlim trenutkom koji bi nas oboje doveo u zagrljaj zajednickih snova i na krilima nasih zelja zaustavio na nekom pustom ostrvu dalekih morskih prostranstava, gdje bi bili samo mi. Samo srecni, biserno srecni, potpuno sami i bar jednu zehru ovog Dunjaluka ....zadovoljni.
I tacno ne mogu vise, umoran sam , sjeban i prezasicen i ljudi oko sebe, i samog sebe, svoje tako uvehle samoce i vrtloga zivotne dosadne grubosti a sigurno je da bismo bar nekom zajednickom mastom usidrili nas brod tu, daleko od svih i svili svoje gnijezdo tajno, dovoljno duboko i visoko, kako ga niko ne bi ni opazio niti unistio i oborio svojim kandzama.
Preumoran sam, sa previse rana opecen, duboko krvavo po svojoj kozi i tako krhkom tijelu izgreban i zasicen od neprestanog trcanja za ljudima i svakodnevim dokazivanje ko sam ja uopste, sta sam i kome pripadam ovim srcem i ,uuh, izglednjelom dusom...
Iskreno, ne odustajem ovaj put... stvarno-- Prepustam ti se odlucno, tvojim njeznim zagrljajima i predajem svoju dusu i srce, samo tebi pa cini aman, sta ti volja sa njih.
Biraj, zelis li uistinu samo mene, ovakvog kakav i jesam u ovom svom zivotu kojim, duboko i preduboko se glibis i tones, propadas i nestajes bestraga ili . ..
Nekada se osjecam tako prazno i istrugano, truhlo lijeno nemocno a posve daleko od normalnih ljudi. Tih zlih trenutaka pokusavam, bas kao i ti da pobjegnem negdje, u misiju rupu da se zavucem , bestraga nestanem i izbrisem svaki dosadasnji trag, samo neka nisam tu.
Radjam zelju da satare svako izrodzeno zlo, i na krilima neke nemocne i sicusne pticice da letim nebeskim plavetnim prostranstvima, da budem mozda samo tvoj, ali u svom dubokom bicu i njenim unutrasnim poljima bezrezervno ,,,,slobodan
Rodjen sam da disem punim plucima, darujem dasak svojih snova i svoga tijela nekom pored sebe, grijem svojim beskrajno toplim bicem i priglim ljepotom svoje .... ljubavi...
Darujem ti sebe, ono sve od sebe, cak onu prozirno leprsavu svjetlost koja treba mojoj zjenici oka, onaj tracak nade sto izrodih za se, korake sto ostavljaju traga i u pustinjskim vrelim pjeskom prekrivenim izvorima.
Na svom vrelom, bijelom, cisto -njeznom dlanu odpuhnucu ti osmijeh svog blijedog lica, prizivacu te i u svojim snovima i tada cemo letjeti na krilima zaborava ka nasem domu koji vec odavno sakriven ceka odskrinutih vrata, iz cijeg odzaka se ne izdise dim vec sva nasa nesreca i bol sto nosismo u sebi i na sebi i odnese je lagahni povjetarac
Razmisljam ... odlazim sa tobom na put oko svijeta ljubavnim izmisljenim brodovima ..jooojjj ,,,
Vidim vec pred sobom isklesanu sliku nas dvoje, gledam nas potpuno srecne i zadovoljne odlukom zivotnih puteva da nas spoje i svezu u okove iz koji se necemo moci oteti.
Naslucujem da ostacemo vjecno svoji, spojeni i odredjeni jedno drugom dijeleci sadasnjost od zlobe proteklih vremena.
Ovaj trenutak je stvarnost, volim ga i kacim za sebe i ne dam mu da izmagli iz moje maste i zelja.
Ne , nisam pijan, (barem mislim da nisam) sasvim trezveno razastirem misli i prizivam svjetlost na nas put, cvrsto rijesen da ustrajemo i cekamo neko novo, za nas stvoreno jutarnje svitanje nove zore u kojoj smo samo mi, nasa nada, zelja i paket ne tako velikih zelja za blisku buducnost.
Cekamvo sa osmjehom na licu, protjerani iz proteklog zivota gdje nas spaja nas zelja Dunjaluckih puteva, da nas obasja samacko sunce svojim bljedunjavim sjajem.
A vec sutra..?
Nas zivot pocinje i dopustimo mu da nas vodi svojim stazama, prigrli i prekrije svojom radoscu koja je izmigoljila samo radi nas i odredila da strijelica sudbine bas bude nasa.
Za tebe sam vec tu, zivotom rodjen i darujem ti se...

Ali pamtim jos...ma jok to je pjesma Hanke Paldum no pamtim moja ti Jasmina onih silnih pisama iz vojske napisanih bez odgovora jer eto ..ne docekah te tj ..ti mene