[hurmasica]

Sta bi drvjece i cvijece bez dashka vjetra sto ih dotakne ,promuhabeti koju sa njima,otkine koji zlatni list ,podigne ga ,ponese na svojim nevidljivim rukama i lagahno spusti na jesenji cilim.Nalik je mladom od ashka mahnitom mladicu koji svojim dahom na bijelom vratu svoje sevde prokljuca krv u njenim damarima i onu zavjesu od hiljade uzdaha podigne sa njenog srca.Zaviri vjetar posvuda,valah i dje mu nije i dje mu jeste mjesto.Sejtan nalet ga bilo.Ne vidis ga ali osjetis.Kadkad ti donese hladnocu sjevera,ledeni prsti sto stipkaju lice,kadkad donese vrucinu juga i podigne ti apetit na svedah,siklja toplota kroz tijelo a vrelo mu srce i dusa.Kadkad ti donese mirise nekih sahata i odpuha u minuli vakat.Na sabahu mi donese miris tebe i opet mi odskrinu ona vrata za koja misljah da sam ih zanavijek zatvorila iza se.............