[kame]

DA TEBE NIJE?

Tješim dan dok plače
iz srca riječi zborim,
milujem zrake što zrače
al' sa sobom se borim!

Danas sam tako sretan
tišinu u sebi rodih,
ponekad tužan i sjetan
dok mislima tebi brodih!

Vežem lancima svaku
i kameni zamak zidam,
vratim tebe u mraku
pa opet ih evo, kidam!

To si, što već jesi -
stvorena samo za me,
sretna budi ama gdje da si
jer izvuče me iz tame.

Iznutra srećom sijam
sunce nas isto grije,
sa tobom sebi prijam
ah, šta bih da te nije