[kame]

U tišini dana, tamo gdje se moja šutnja ulijeva u tužnu vječnost, obamrlog osjećaja za ljepotom i beskonačnim divljenjem životu, opet mnogo otkidam vremena od svojih misli i darujem ih tebi.U posebnim paketima upakovanim samo lijepim sjećanjem i najsretnijim trenucima svoga života, plovim nakrnjenom lađom načinjenom od ljubavi i spajam polomljena vesla ne bi li našao put ka kopnu na kojem si ti.
Dok talasi razdiru moju malenkost i krnje ostatke onih zlih riječi koje mi dušu preoraše uzduž i poprijeko, ja sam ipak skupio snage, nisam se dao tako lahko predati i leći tako , nemoćna bez borbe.
Znam da svi brodovi ne potonu tako lahko, ne utopi se sva posada i putnici u njoj, pa neću ni ja jer spašavam i ovo malo nasukanih olupina svog broda i želim sam da budem svoj majstor i popravim ga bez ičije pomoći, ma kolika ona bila.
A uvijek sam bio dobar moreplovac, ponekad plašljiv, svakako, samo i u najtežim situacijama pronalazio put ka pučini i spašavao ono najbitnije i najsretnije, nejvrijednije... i -najvoljenije!
Danas kada onako zrelije prekuham svo vrijeme iza sebe, pa nasmijem se, zakoračim naprijed i ponesem sa sobom sjećanje ali i ostavljenu želju da je sa velikom namjerom ispunim ...
Ja nemam i ne želim da poredam ispred očiju mnogo želja jer ne trebaju mi.
Uvjerio sam se, ne tako davno, da čovjek može biti beskonačno mnogo srećan i zadovoljan i sa darivanim ili pronađenim mrvicama života i njegovog voća. Za sreću treba malo, a to malo, malo uvijek mi fali... pa pronađem u vrtlozima sjećanja kad te gledah i divih se tvom tako ljupkom i milom osmijehu, blago urezanim borama na čelu, bjelini i mehkoći tvojim ruku, tvojim tek ponekim ukazanim bijelim vlasima kose i onog, još u meni uvučenog mirisa tijela. (valjda)
Grebe me samo nekoliko tvojih riječi, para mi dubinu tijela pod tanko navučenom kožom i gorim od žara koji si ostavila.......... koji si ostavila

Oči imam, a ne vidim, duša je tu, a opet daleko, srce kuca samo za tebe jer...

zna da postojiš ..