[kame]

Najdraža moja..
Šapućem ti jer možda jo uvijek spavaš, moguće snivaš još...
Noćas sam se ušuškao, lagano, onako potajno, kako to činim uvijek noćima, tu pored tebe., na tvoj prostrano-topli krevet!
Zavukao sam se pod svileni prekrvač i stavio glavu pored tvoje, osluškivao otkucaje tvoga usnulog srca. A nisam te smio taći, bojao sam se da te ne probudim! Drhatao sam i molio Boga da vrijeme stane, da presuše sekunde i polome se kazaljke onog časa zauvijek.
I zaspao sam pored tebe!
A ti?
Ti to nisi ni primjetila, bila si u nekom svom svijetu snova i Bog samo zna sa kim! Kuda si sve stigla dok sam ja pored tebe snio, i tvoj, samo tvoj tu na tvojim poljima sam bio! Ljubio sam te srećan, pio med iz tvojih vrelih usana i žario svoje tijelo tvojim, a nisi to osjetila.
Nisi se ni ljutila ..
Znam! Bila si daleko od mene, putovala si... putovala stazama svojih snova!
A možda sam ipak sve to snovima prekrivao, jer želio sam te, pa došla si ili sam te našao?
Mislio sam cijelu noć na tebe i možda ti je dopuzalo do srca i to si shvatila. Sada kada si tu, ja moram da otvorim svoje srce, da ga isječem i pokažem ti šta je sve u njemu, šta skrivam tako dugo, a ovog časa želim da te prigrlim svojim osjećanjima koja leže tu već odavno.
- Promijenila si se vidim i osjećam to! A zašto si postala takva najednom?
- A kakva bih postala? To sam što sam i bila i ništa više niti manje od toga, znaš već.
- Ne, ne znam ja to! Nekako si mi potpuno bezosjećajna i ledeno hladna, mislima daleko odsutna i ne vidim ni tračak neke radosti i sjaj u tvojim očima kao neka kad moja si bila. (pusta mašto)
- Ne znam šta si toliko i to sebi utivio u glavu i umislio nešto što ne postoji, što se nije rodilo niti bilo.
- Za mene si sasvim druga osoba, osjetim to, jer nekako popustila si konce stida i sasvim svejedno ti je šta će ko reći. Vidim i to, kao da ti ni do čega nije stalo, a takvu te ne poznavah i ne čuvah u srcu. Opekla si mi dušu, tijelo u pepeo pretvorila i kao da si cijeli život tu pred mojim očima dvorila i oslijepila me potpuno.
- Ma, daj, molim te? Kakva promjena, šta li ti to vidiš a ja ne? Hajde da čujem, samo lagano, da se presaberem i snimim sve i srcem i dušom.
- Znaš ... bila si moja, samo moja. U zvijezdama sam te tražio, more pretržio, gore prekopao i šta sve nisam radio. Radovala si se drhtaju lista na grani, veselio te žubor potočića, jednostavno ti si voljela život kao i ja, a to me održavalo pored tebe jer bila si moja, uz mene uvijek...
- Ovaj život, mene nikada nije volio, nije me mazio a nisam to tažila, samo me zapostavio, bacio na koljena i zamrzio jako!
- Od kuda ti sada to, šta umišljaš i što sebe u bezdan bacaš? Okreni se lagahno oko sebe i pogledaj, svaki treptaj je tvoj, pa uzmi koji želiš, samo dohvati ga.
- Nije to tako lahko i sasvim jednostavno reći.
Ja bih i nestala sa ovog svijeta jer poslije tebe bio si uvijek ti... samo na neko vrijeme neko drugi je pokušao da te zamijeni, a ono što je uspio, zamrzila sam život, njegove darove i više ne znam ni ko sam ni šta sam. Ne znam dijeliti radost sa ovim životom. Uvijek vidim sebe tako nisko i padam kada se i ne nadam. U duši osjećam da ne vrijedim ničemu, da sam mrvica samo koju će ptičice pojesti i nestaću tako lahko. Zaboravće me svi ...
- Znaš... ti si vlasnik svoje sudbine i niko nema pravo da ti je kroji po svojoj mjeri. Učini to sama! Moraš! Pokušaj, bar!
- Eh, nije to tako lahko! Nekako sam već potpuno prazna, kao presušeno riječno korito bez vode, kao put bez kamena, livada bez cvijeća i ne razumiješ ti to... ne, ne znaš kako mi je u duši!
Volio me je, to znam, pa bacio na dno svakog dana i kako da ispužem i lance sudbine odvežem, preteški su. Sada sam tu, pored tebe, na tlu, a tu mi je i mjesto, kamo bih dalje?Bez osmijeha sam na licu, bez vreline u očima i nemam ni sna noćima! Prosto, više nisam što sam bila, znači vidio si, osjetio i šta sada...?
- Imaš tako prekrasne oči, a ne služe ti samo za gledanje. Oživi ih, podari i ih nekome.
Život nije bajka, ničiji, pa ne može biti ni tvoj ni moj, shvati to već jednom. Danas je dan za tebe, sutra protiv, crno pa bijelo i opusti se već, kroči kroz ovaj život, već od sada onako ponosno, hrabro i smjelo.
Još uvijek imaš srce u grudim, otvori ga nekom jer njegovu toplinu prihvatiće neko i darivati ti svoju.
- Ja da volim? Mene neko da voli? Nasmijavaš me ovog časa? Zar to može biti?
- Kako da ne? Možeš i moraš to!
- Opet me nasmija ...! Uh... pa ako i zavolim nekoga i povede me srce na put ka nekome, ko je taj...?? Ko bi prihvatio mene i moju ljubav? Ko? Reci mi, šta misliš!?
- Pa zar je moguće da ti još uvijek spavaš! Nisi me slušala od početka dok sam tako uporno ponavlja san ili maštu, šta već bi...
Mila moja ... Još uvijek sam tvoj! I znaj da imaš i imaćeš samo mene ..
..te sakam ..