Sinoć odlučih, ugasiću želju za tobom...
Predugo boravi u odajama moje mašte
Baškari se u mom sećanu,kao u svojoj kuči
doluta mi u misli
napravi lom…
E,dosta je...
Ušuškam je,sa prvim mrakom, u zaborav
kao u postelju
prekrijem zvezdama utrnulog sjaja
i pustim mesečinu kroz prozor
da joj peva uspavanku…
Ja ostjem budan,u društvu samoće
bojim sam da ću je,ako zaspim,probuditi uzdahom
da će mi,kao i uvek,uskočiti u snove…
zarobiti dušu,nanovo…
Tek u zoru,uz sanjivo sunce,zaspah na tren
u strahu ,brzo otvoram oči...
prekasno…
želja mi se već mazno proteže na ramenu
ima tvoje blistave oči
tvoj nagovestaj osmeha
golica mi maštu,uliva nemir u svaku poru
predajem se…
po ko zna koji put,priznajem poraz
Ti, i Želja za tobom, ste iznad vremena… iznad zaborava!
Erkin Bihorac
|