[Unicknnamed]

Jos nekoliko propisa vezanih za brak

Razvod

Poslanik ,s.a.v.s., je rekao: "Od svih dozvoljenih stvari, razvod je najomraženija stvar u Allahovim ocima."
Premda islam naglašava važnost braka, on je humana i prakticna religija koja priznaje cinjenicu da može biti situacija gdje bi raskid bracne veze mogao biti od veceg interesa za doticne osobe i zajednicu u cjelini. Razvod se dopušta kao krajnje rješenje, onako kao što amputacija ili krupniji hirurški zahvat mogu biti neugodan, ali neophodan korak kako bi se spasio neciji život. Kad bi razvod bio zabranjen, tada bi mržnja i preljuba uzeli maha. Tako se razvod dopušta da bi se pojedinci i društvo spasili od vecih zala. Medutim, to nije korak na koji se treba odluciti olahko i bez promišljanja. Prvo treba poduzeti iskrene napore na pomirenju i ocuvati - kao u slucaju braka - ženska prava i interese.
Imam el-Gazali (r. 1058.), koji je pocašcen nazivom Hudždžetu-l-islam ("Dokaz islama"), navodi kako treba uložiti sve moguce napore da bi se izbjegao razvod, jer, premda je razvod dozvoljen, još ga Allah s.w.t kudi i osuduje. Ako razvod postane neizbježan, tad se od žene treba razvesti ljudski, ne kroz ljutnju ili prijezir i ne bez valjanog razloga. Nakon razvoda, covjek treba dati svojoj bivšoj ženi poklon i drugima ne obznanjivati bilo kakve njene nedostatke.

Kur'an savjetuje par koji se suocava sa teškocama u svome braku da imenuje presuditelje:
«Ako se pribojavate raskola medu supružnicima, vi pošaljite presuditelja jednoga iz porodice njegove i presuditelja jednoga iz porodice njezine! Pa ako supružnici požele izmirenje, Allah ce njima dvoma dati srece!» (En-Nisa', 35)
Ali ako napori na izmirenju ne urode plodom, onda se paru dopušta da se rastavi.
«A ako se njih dvoje i rastave, Allah ce ih opskrbiti iz obilja Svoga. A Allah obilno daruje i On mudar je.» (En-Nisa', 130)
Da bi se razriješio brak, bitno je obznaniti izjavu talaqa. Postoje tri vrste talaqa (razvoda) koje se prakticiraju medu muslimanima.
1. Talaq ahsan - (tip razvoda koji se preferira): Nakon prve objave razvoda, par ceka 'iddah (iddet) (period cekanja, koji se sastoji od tri menstrualna ciklusa žene, obicno tri mjeseca). Tokom ovog vremena, poduzimaju se svi moguci napori na pomirenju. Muž može vratiti svoju suprugu u bilo koje vrijeme perioda iddah. Za vrijeme perioda `iddah muž je dužan ili da
drži ženu u istom domu ili da je, u najmanju ruku, opskrbi s, udobnim smještajem, koji joj je lahko dostupan. Dalje, covjek se mora brinuti o njoj kao da uopce nema razvoda. Na kraju iddaha ili perioda cekanja, ako izmirenje ne uspije, brak je tada propao.
2. Talaq hasan - predstavlja razvod kada covjek proglasi talaq svojoj ženi u tri neprekidna stanja cistoce.
3. Talaq bid'i - (bid'i ili novotarijski brak) je talaq kada muž tri puta objavljuje razvod u isto vrijeme. Prema vecini pravnika, ovaj talaq je validan, ali je protivan duhu Šerijata pa je u ocima zakona osoba koja ga cini griješnik.

Talaq bid'i se smatra ozbiljnim prekršajem islamskog ucenja. Hazreti Omer, blizak ashab Poslanika, s.a.v.s., i drugi halifa u islamu, bicevao bi muža koji bi proglašavao razvod tri puta u jedno te isto vrijeme.
«Kada žene pustite, pa one navrše vrijeme cekanja svoga, tada ih ili pristojno zadržite, ili im pristojno razvod dajte! Ne zadržavajte ih štetu im i nasilje nanoseci! A onaj ko tako cini, taj je zlocinitelj sebi. I ne uzimajte Allahove propise rugajuci se! I sjetite se Allahovih darova prema vama, i toga da On Knjigu i Mudrost vama objavjuje kojom vas svjetuje. I Allaha se bojte i da On sve znade - znajte!» (EI-Bekare, 231)
Za vrijeme perioda iddah, par treba ostati zajedno, što daje veliku mogucnost za pomirenje. Žena se ne može protjerati iz bracnog doma ukoliko ne pocini kakav nedolican akt, kao što je preljuba.
«... i Allaha se, vašeg Gospodara, bojte! Iz kuca njihovih ne izgonite ih, a nek' ne izlaze ni one,
osim ako ocitu sramotu pocine! To su Allahove granice, a ko prijede granice Allahove, taj svojoj duši ucinio je nasilje! Ti ne znaš, možda ce Allah nakon toga pružiti izlaz neki!» (Et Talak, 1)
Kad je razvod u pitanju, islam ide srednjim putem i cuva prava žene. Niti zabranjuje razvod, stavljajuci ženu u tamnicu kao što je slucaj sa hinduizmom i historijskim kršcanstvom, niti razvod smatra beznacajnim, kao u predislamskoj Arabiji i u današnje vrijeme.

Pravo na razvod nije ograniceno na muža. Žena takoder može tražiti raskid braka procesom poznatim kao faskh, gdje se ona obraca kadji (sudiji) za poništenje braka. Žena može tražiti faskh u nekoliko slucajeva, ukljucujuci: otpadništvo (napuštanje islama) od strane muža, pomanjkanje jednakosti u statusu (kafa'ah); pomanjkanje kompatibilnosti; rušenje braka (fasad); neizljeciva impotencija na strani muža i ako muževa porocna narav pogada ženu (nushuz). Gornji razlozi predstavljaju valjane temelje da žena zatraži razvod od njenog muža. Ako par postigne obostrani dogovor oko rastave i razvede se, onda se to zove khul.
«Ako se neka žena plaši da ce je muž njen zlostavljati ili da ce je napustiti, tad njima dvoma grijeh nije medusobno se nagoditi, i nagodba je bolja!» (En-Nisa', 128 )
Islam je naredio pravdu za oba spola u slucaju razvoda. Premda je akt razvoda neomiljen, dozvoljen je zarad slabih ljudskih duša, koje ne mogu uvijek pronaci utjehu i spokoj u bracnoj vezi. Uglavnom je to posljedica nedostatka tolerancije, visokih ocekivanja od drugog i nepotrebnih prohtjeva.

Cednost

Kako je vec naznaceno, islam je potpun nacin života i on nije ostavio niti jedan aspekt ljudskog življenja a da ga nije obuhvatio svojim propisima. Vrijednost ove religije je u tome što ona ne samo ukazuje na opasnosti života vec nudi i prakticna rješenja za njih. Jedno takvo podrucje jeste cednost, koja u najširem smislu znaci poniznost, obuzdavanje u držanju i vladanju, izbjegavanje svakog pretjerivanja, te skromnu i nenapadnu pojavnost. Ovo je nacin života kojem poucava Kur'an i kojem je primjer život Poslanika, s.a.v.s.
Kod ljudi, najgori zlocin nakon ubistva je zina (preljuba), a kazna koju islam propisuje za preljubu ravna je onoj koja se ima odmjeriti za ubistvo. To ukazuje koliko je krupan zlocin nezakonitog seksualnog odnosa i prijezir s kojim se ovaj zlocin gleda u islamu.
`Abdullah ibn Mes`ud prenosi: "Pitao sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: `Koji je najveci grijeh?' On odgovori: `Da Allahu pridružuješ takmace obožavajuci druge, premda je On Jedini, Onaj koji te stvorio.' Ja upitah: `A šta onda? On rece: `Da ubiješ svoje dijete kako ne bi dijelilo hranu sa tobom.' Ja zapitah: `A šta potom? On rece: `Da pociniš preljubu sa ženom svoga susjeda'."

Razlog koji stoji iza zabrane zinaluka nije da se ljudima "pokvari zabava", vec zbog toga što je zinaluk uzrokom golemog društvenog haosa, turbulencije i patnje za pojedince, porodice, društva i nacije. Zinaluk uništava moralnu nit covjeka, stvara atmosferu nepovjerenja i prevare i dovodi do radanja nezakonite djece koja moraju nositi biljeg svog rodenja. Pornografija, prostitucija, silovanje, abortusi, razvodi i porodice sa jednim roditeljem - sve su to nus-proizvodi zinaluka, kao što je sve to sada isuviše ocito u Britaniji i drugim zapadnim društvima. Raspadaju se porodice, šire se bolesti a ljudski karakteri postaju izvrnuti i izopaceni. Kur'an nas upozorava:
«I ne približavajte se bludu, jer to je razvrat! O, kako je to staza ogavna!» (El-Isra', 32)
Da bi se zaštitilo moralno dobro covjecanstva, islam spušta zakone koji ogranicavaju, ako ne zaustavljaju, stvari koje mogu dovesti do zinaluka.
«Ti reci vjernicima da obore svoje poglede, i da cuvaju stidna mjesta svoja, to im je cednije! Allah zbilja zna sve što oni cine! I reci vjernicama da obore poglede svoje, i da cuvaju stidna mjesta svoja, i da ne pokazuju ukrase svoje ...» (En-Nur, 30-31)
Prvi korak na putu do zinaluka je pogled. Tek nakon gledanja u osobi se raspali želja. Pošto su muškarci opcenito agresivniji u ovom pogledu, Kur'an upucuje zapovijed spuštanja pogleda prvo muškarcima. Vjernicima i vjernicama se ne dopušta da se motre, jer je to kapija u veci grijeh. Poslanik, s.a.v.s., je rekao:
"Zinaluk nogu jeste ici ka zabranjenoj radnji, zinaluk ruku jeste diranje a zinaluk ociju jeste gledanje strastvenim pogledom onih koji su vam zabranjeni."

Kao prakticna religija, islam priznaje cinjenicu da osoba mora gledati naokolo kako bi bila svjesna svoje okoline te da bi vidjela gdje ide, pa, stoga, nema grijeha ukoliko se desi da joj pogled padne na osobu suprotnog spola. Drugi pogled je onaj koji donosi kaznu. Poslanik, s.a.v.s., je savjetovao Aliju:
"O Alija, ne dopusti da tvoj prvi pogled slijedi drugi, jer ti je prvi pogled dozvoljen, drugi nije."
U drugim hadisima, Poslanik, s.a.v.s., upozorava muslimane da se ne dovode u situaciju gdje bi ih iskušenje moglo nadvladati i mogucnost za grijeh uvecati:
"Neka muškarac i žena, stranci jedno drugom, ne sjede u osami, jer je šejtan treci medu njima."
"Ne ulazite u kuce žena ciji su muževi odsutni"
Postoje izuzeci u odnosu na zabranu motrenja pripadnika suprotnog spola. U slucaju medicinskog pregleda ili tretmana, odlucivanja o bracnom partneru te prikupljanja dokaza ili sprovodenja krivicne istrage, pravila su nešto blaža, ali i dalje valja ustrajavati u pristojnom vladanju i cestitosti.
Slobodno miješanje muškaraca i žena od vremena kad postaju spolno svjesni do prestanka njihove spolne aktivnosti je zabranjeno. Na prvi pogled, ovo se može uciniti prilicno oštro, no ako ispitamo posljedice neogranicenog kontakta medu spolovima, razumna i pronicljiva osoba ubrzo ce uvidjeti mudrost koja stoji iza ove restrikcije. Danas u zapadnom svijetu u porastu je svaki oblik kriminala koji je posljedica slobodnog miješanja spolova, kako smo ranije vidjeli.

Islamska cednost ne obuhvaca samo ponašanje, nego i odijevanje. Dobro je poznat znacaj vanjštine, kao i cinjenica da odjeca može dati "izjavu" o nekoj osobi. Od muslimana se traži da se odijevaju cedno i da pokriju svoja stidna mjesta. Kur'an nas podsjeca da su, nakon pocinjene greške, Adem i Hava postali svjesni svoje golotinje i stida, pa je odjeca data kao sredstvo pokrivanja tijela:
«O sinovi Ademovi, vama smo odjecu podarili koja ce stidne dijelove tijea vašega pokrivati, a i odijela za gizdanje smo vam dali! Ali, odjeca bogobojaznosti je odjeca najbolja! To su, eto, neki Znakovi Allahovi da bi se oni opomenuli.» (El-A`raf, 26)
Prominentni komentator Kur'ana casnoga iz Azije hazreti Šah Saheb tumaci ovaj ajet na nacin da je neprijatelj (tj. šejtan) svukao s njih njihovu "džennetsku" odjecu, a onda ih je Allah s.w.t poucio vještini odijevanja kako bi od tada nosili samo odjecu pobožnosti.
Allama Usmani istice da je Allah s.w.t ljudima na upotrebu darovao mnoge prirodne izvore. Stvorio je pamuk, vunu, perje i druge materijale koje covjek koristi i pretvara u odjecu i ostale stvari. Kada razmišljamo o ovim Allahovim s.w.t blagodatima, lahko cemo spoznati Allahovu s.w.t dobrotu i postati Mu zahvalni. Štaviše, odjeca pobožnosti ce nam pomoci da povratimo davno izgubljenu džennetsku odjecu.
Muslimanima se zapovijeda da pokriju `awrah, stidna mjesta koja se u muškaraca protežu od pupka do koljena, dok u slucaju žena ukljucuje cijelo tijelo izuzev lica, ruku i (prema nekim hanefijskim ucenjacima) stopala. Muslimani trebaju nositi odjecu koja je komotna, ispunjena (nije providna) i jednostavna (nije razmetljiva i nakicena).

Premda je muški `awrah (avrat) od pupka do koljena, Poslanikov sunnet (praksa) podrazumijeva nošenje odjece koja pokriva tijelo od ramena pa sve do clanaka. Awrah predstavlja minimalno tjelesno podrucje koje valja pokriti u slucajevima gdje je osoba možda isuviše siromašna da si priušti kompletnu odjecu.
Upute koje se ticu ženske odjece dolaze izravno iz Kur'ana:
«I reci vjernicama da obore poglede svoje, i da cuvaju stidna mjesta svoja, i da ne pokazuju ukrase svoje, osim što spoljašnje je, i nek' velove svoje spuste niz grudi svoje, i nek' ukrase svoje ne pokazuju drugima, osi svojim muževima, ili svojim ocevima, ili svojim svekrovima, ili svojim sinovima, ili sinovima muževa svojih, ili braci svojoj, ili sinovirna brace svoje, ili sinovima sestara svojih, ili prijateljicama svojim, ili onima što ih posjeduje njihova desnica, ili slugama muškarcima kojima nisu potrebne žene, ili djeci koja još ne vide šta je golotinja žena! I nek' ne udaraju nogama svojim da bi se znalo za nakit što ga pokrivaju! I Allahu se svi pokajte, o vjernici, da biste uspjeha imali.» (En-Nur, 31)
«O Vjerovjesnice, reci ženama svojim, i kcerima svojim, i ženama vjernika - neka spuste haljine svoje! Tako ce najlakše biti prepoznate i vrjedane biti nece. A Allah prašta i samilostan je.»
(El-Ahzab, 59)
Vanjska odjeca (hidžab) pokriva osobu od glave do stopala. Poznati hadis dalje opisuje odjecu žene muslimanke: "Kada žena dobije prvu menstruaciju, nije joj dozvoljeno da otkrije bilo koji dio tijela osim lica i ovoga" - i on (Poslanik, s.a.v.s.) stavi svoju ruku na svoj rucni zglob na nacin da ostavi samo malo prostora izmedu mjesta njegova stiska i šake."
Žene se ne moraju samo pokrivati pred muškarcima koji su im stranci, nego se od njih takoder traži i da obore svoje poglede. Umm Selema prenosi kako su ona i Mejmuna (obje supruge Poslanika, s.a.v.s.) bile s Poslanikom, s.a.v.s., kad je sin Umm Maktum, koji je bio slijep, došao s njima razgovarati. Poslanik, s.a.v.s., rece svojim ženama da poglede usmjere ka hidžabu pred posjetiteljem. Umm Selema rece: "O Allahov Poslanice, on je slijepac i ne može nas vidjeti." Poslanik, s.a.v.s., rece: "On je možda slijep, ali vi niste, pa zar ga ne vidite?"

Glavna svrha hidžaba jeste sprijeciti neprikladnu privlacnost medu osobama suprotnog spola Medutim, hidžab posjeduje brojne druge prednosti od kojih žene imaju koristi. On pruža ženama njihov vlastiti identitet i njihovu vlastitu sferu, koja egzistira paralelno sa onom muškarcevom. Žene su tako lišene bremena zapadnjacke društvene presije gdje se od žena ocekuje da svo vrijeme izgledaju besprijekorno i seksualno privlacno te tako nemaju "potrebe" trošiti ogromno vrijeme i novac posjecujuci salone ljepote i nanoseci hemijske preparate, losione, razne tecnosti i mirise na svoja tijela samo da bi udovoljile muškarcima. Povrh svega, on omogucava muslimankama da imaju identitet, sposobnost da izraze svoj vlastiti personalitet i intelekt, neovisno o muškarcevim prohjevima i željama.
Poslanik, s.a.v.s., je dao upozorenje koje nas sve potice na razmišljanje:
"One žene koje se pojavljuju gole cak i kad odjecu nose, koje zavode i bivaju zavodene drugima, koje hodaju izazovno, nikada nece krociti u Džennet, cak ni osjetiti njegova mirisa. "