Drago mi je MARINA, ja sam...
Opruzeni Septembar je sredinom svoje ostrice odsjekao i poslednji komad ljeta…nekoliko nas je spakovalo torbe i kofere ostavljajuci jabuke da u vocnjacima našeg sela dozrijevaju same. Koli će ih jesti …kome će tako crvene i slatke praviti drustvo u sivim noćimabez nas, studenata,…nas vaznih, mnogo vaznih…seljaka ili stanovnika sela…Svasta smo studirali od zemljoradnje preko racunanja do letenja, svasta…od zemlje do neba, a selo malo …
Moj drugar naostrio gitaru, zabacio preko ramena a mi ostali utrenirali glas pa je i putnicima i voznom osoblju tih par sati do Sarajeva bilo najugodnije putovanje od kada voz postoji veli kondukter sav utegnut i važan…Nigdje od Beograda do Sarajeva nikada nije vozom putovala ljepsa druzina buducih inzenjera, sudija, pilota, ucitelja, …pijanica, putnika, propalica…
Brzi voz broj 846 iz Beograda za Ploce stigao je na drugi peron, treci kolosjek…
Dragi putnici dobro dosli u nas grad, obavjestavamo vas da ispred zeljeznicke stanice tramvaj broj 1 vozi za Bascarsiju a tramvaj broj 4 za Ilidzu…želimo vam prijatan bora….
……………….
Sacekaj me samo da promijenim majicu…izgovorio sam sa dozom stida koji je primjetila ali se ipak nasmijesila i potvrdno klimnula glavom. Lijepa i jednostavna poput netaknute prirode, blazeno cedna, sa osmjehom poput grozda zrelih tresanja zaustavljala mi je dah pri svakom pogledu…Gdje će mo upitao sam ?
Ne znam ti si tražio da te sacekam, valda znaš gdje će mo…
Pa…možda jedan krug trojkom…lupio sam ne znajuci šta drugo da predlozim…jedan krug trojkom … od Marin Dvora do Ilidze pa nazad do Bascsrsije…
Nasmijala se i pogledala me pravo u oci…i dodala…A POSLIJE ?
Cutao sam pokusavajuci da smislim odgovor na pitanje koje nikako nisam smio razumjeti…a poslije…šta li misli…šta li želi…da li uopste misli i želi…
………………
Voznja je bas duga, bas, bas duga…I evo u Morica hanu sjedimo za sofom dok konobar nosi dvije mrke u pozlacenim dzezvama pojacanim sa dva parceta rahatlokuma…
Cutala je gledajuci me pravo u oci….
Dotakni me ispod stola koljenom, kao u onoj pjesmi,…dotakni me pa neka se svijet okrene naopacke,…ne smjesi se andjele,…ne … ne mogu vise…ili idi…otidji nekuda iz ovog grada,…negdje daleko, tako daleko da se neznas vratiti…
Titova je po obicaju puna ljudi…mladih, starih, svakakvih, …setali smo dugo sve dok negdje dole kod Higijenskog nije iznenada stala, uhavtila me za ruku i rekla…pa ovo je tako lijepo vece a mi se nismo ni upoznali…ja sam MARINA…
… ustaj zvonio je sat, drmusa me žena, imaš sastanak na berzi u 9,…ajde probudi se…
24-i je Novembar 2005…a moji drugari, a gitara, a naše selo, brzi iz Beograda za Ploce, a trojka za Ilidzu, Morica han… a one pozlacene dzezve i rahatlokum, …. ko li je pojeo one zrele jabuke u siva jesenja predvecerja
…drago mi je MARINA…ja sam V.
__________________
|