Strah me je više frižder da otvorim da ne bi ispao Glavni, a kamoli da pustim program ili otvorim stranicu gdje je „taj“ opet glavni. Jer samo sve i svugdje je on.Glavni je gostovao na „narodnoj“ televiziji, Glavni je održao konferenciju u Medija cenru, Glavni je održao hutbu, intervju sa Glavnim...Svugdje je samo glavni, nigdje više nema ni onih do glavnog.
A šta je i ko je glavni? Je li to organ ili će zbog ovog „slučaja“ Nacionalna služba za zapošljavanje morati da na listu profesija doda još jedno stručno zvanje. Doduše narod nekako izmijeni te stručne nazive pa je od muftije napravio „muhtiju“. Dešava se kad čovjek hoće da je iz naroda, a narod ga uzme „pod svoje“.
Objavljivanjem izbornih lista za dobijanje vlasti nad Bošnjacima imamo priliku da vidimo da je muftija ili, ko će ga znat, muhtija postala profesija. Doduše, nadlježno ministarstvo nije dužno da nam objasni kako se stiže do tog „stručnog“ zvanja jer je ono javnosti, u ovom slučaju, pored struke muftija predstavilo još jedno stručno zvanje, do Glavnog, rektor univerziteta. Da li za ove izbore mogu da se brkaju žabe i babe ne znamo jer se po prvi put dešava slučaj ovih „profesija“. Shvatićemo, svaki početak je težak.
No u budućnosti će se zbunit i ti koji određuju listu profesija. Jer kako odvojit „organ od zanimanja“.
Dok nas s jedne strane obavještavaju da je Muftija (Glavni muftija) glavni vjerski organ na području muftiluku sad rekoše da je pored imama, teologa, žurnalista, pravnika itd. i muftija profesija i stručno zvanje.
Ovi prvi ili drugi, a to su jedni te isti, obavještavaju nas i da “Za muftiju može biti imenovan alim (učenjak) koji je svojim poznavanjem islamskog učenja i svojim ponašanjem stekao ugled među pripadnicima Islamske zajednice, koji posjeduje visoko islamsko obrazovanje i najmanje tri godine rada u Islamskoj zajednici.“
Pošto je ovo prvi put da čujemo za ovu profesiju, a one žabe i babe nećemo da miješamo ovom prilikom nećemo pitat za islamsko učenje, ponašanje, ugled.
Pošto je ovo nova profesija, a približava se i upisna groznica u srednje škole i fakultete red bio bio da djeca, ako ne ništa drugo barem zbog pismenog rada iz srpskog ili maternjeg jezika na temu „Na raskršću puteva kuda poći“, znaju kako se postaje taj muhtija, pardon muftija.
Jer djeca gledaju i uče od starijih. I ona hoće u ovom svjetu globalizacije (čitaj amerikanizacije) da su tu, da ih svi vide kako se voze u limuzinama, 1,2,3,4,5... džipovima, baškare sa bodyguardima, ženskima, da imaju ne samo jednu kuću bez bazena nego više kuća i jednu sa bazenom na zadnjem spratu u sred čaršije. To je izazov, snaga za mlade naraštaje koji vide snagu u ovoj ideji koja ih nadahnjuje. Koji roditelj ne bi poželjeo svom djetetu sve to?
Njegovo je samo da postane muhtija, a ne zna kako i gdje jer na bijelom domu znanosti nije raspisan konkurs za ovaj „departman“.A i zašto bi kad može da se vidi i nauči na ulici.
Vidiš, još jedna nedoumica se iz naprijd navedenog javi.Budućim naraštajima nije zashodno predočiti da ova profesija zahtjeva i poseban vid oblačenja. Bez obzira kojim drugim poslom se bavio moraš nosit tu „službenu uniformu“. Bio trgovac, hodža, profesor, političar. Ona mora biti na tebi kako bi svima ulila strah(o)poštovanje.
I nešto što je nabitnije. Kad postanete muhtija nema da se skidate sa programa televizije, imaćete i svoje novina u kojima možete da stavite 30-40 svojih slika, džip i džipove ćete moći da parkirate na raskrsnici i gdje god hoćete, možete uzgred da razbijete nečiji kiosk, da prebijate onog ko vas napoprijeko pogleda.A za pare? Za to nemojte da se sekirate. Dok drugi ne primaju plate vi ćete moći da uzimate koliko hoćete i niko neće smet ni da pita što.
Nema šta, na „raskrsnici puteva“ nadahnuće za pokolenja
Autor:B.S
SandzakNews, Prva Sandzacka internet novina