"VLAK ZIVOTA
Zivot je,dakle,poput putovanja vlakom.
Ljudi ulaze i silaze.
Za nekih zaustavljanja znaju se dogoditi ugodna iznenadjenja.
Covjek prozivljava sretne trenutke,ali ima i nezgoda,nesreca,zalosti.
Kad se rodimo i krocimo u vlak,susrecemo se s ljudima za koje mislimo da ce nas pratiti za cijelog naseg putovanja.
Primjerice nasi roditelji...
Nazalost,istina je posve drugacija.
Kad - tad oni ce sici s vlaka i ostaviti nas bez svoje ljubavi,svoje naklonosti,njeznosti,bez svog prijateljstva i svoga drustva.
Medjutim,u vlak ce uci druge osobe koje ce nam biti veoma vazne.
To su nasa braca i sestre,nasi prijatelji,te ljudi koje susrecemo i koje cemo zavoljeti u svom zivotu.
Mnoge osobe koje ulaze gledaju na putovanje kao na kratku setnju.
Drugi, pak, na svojoj voznji nalaze samo zalost i tugu.
Ima i onih koji su u vlaku uvijek na dohvat ruke,te spremno pomazu onima kojima treba pomoc.
Mnogi nakon svog silaska s vlaka ostavljaju iza sebe trajnu ceznju.
Neki nas sunovracaju u duboku nevolju.
Mnogi ulaze i izlaze,a da ih nismo ni zapazili.
Cudi nas sto su mnogi od najdrazih nam putovali negdje u nekom drugom vagonu.
Ostavljaju nas same u tom odsjecku naseg putovanja.
Naravno da nas to ne prijeci rijesiti se tegobe,putovanja i samoce,potraziti ih,te se pokusati smjestiti u njihov vagon.
Medjutim na nasu zalost ne mozemo sjesti uz njih.
Mjesto pored njih je vec neko drugi zauzeo.
I takav je zivot.
Prepun izazova,snova,mastanja,nadanja,prepun sastanaka i rastanaka,bez ponovnog sastanka.
I nikad se ti trenuci nece vratiti.
Pokusajmo od svog putovanja kroz zivot uciniti najbolje sto mozemo.
Pokusajmo sa svima u vlaku biti u miru.
Pokusajmo u svakom od njih vidjeti ono najbolje sto je u njima.
Sjetimo se toga da na svakom odsjecku zivotnog kolosijeka neko od saputnika moze "iskliznuti" te da treba nase razumijevanje i simpatije.
I mi cemo mozda "iskliznuti" s kolosijeka.I vjerujemo da ce se naci neko ko ce nas razumjeti.
A najveca je misterija putovanja sto ne znamo kada cemo mi napokon sici s vlaka.
Sto takodje ne znamo ni kada ce nasi saputnici sici.
Pa cak ni oni koji sjede tik uz nas.
Bit cu tuzan i zalostan kad cu zauvijek morati sici s vlaka.
Vjerujem da ce jako boljeti rastanak s nekim prijateljima koje sam susreo za vrijeme putovanja;koji su mi postali dragi.
Veoma ce me razalostiti to sto cu morati ostaviti svoju djecu samu.
Medjutim nadam se da ce doci i glavni kolodvor.
Tada cu vidjeti kako svi oni pristizu,sa svom svojom prtljagom,sto je za ulaska u vlak nisu imali.
To ce me silno obradovati...
Usrecit ce me cinjenica da sam im pomogao povecati putnu prtljagu,te da sam u nju stavio prave sadrzaje.
Trudimo se i nastojmo imati sretno putovanje kako bi njegov kraj docekali s vjerovanjem kako se sva muka isplatila.
Pokusajmo pri silasku s vlaka,ostaviti prazno sjedalo koje ce u putnicima sto nastavljaju putovanje buditi ceznju,lijepa i ugodna sjecanja..."
SVIMA ZELIM LIJEPO I UGODNO PUTOVANJE!!!
|