[STRANAC]

[glow=red:60d37ec80a]BERMUDSKI TROUGAO[/glow:60d37ec80a]



([shadow=red:60d37ec80a]tekst je sa hrvatskog govornog podrucja[/shadow:60d37ec80a],[highlight=red:60d37ec80a]razumecete sigurno[/highlight:60d37ec80a])



Nitko ne zna što se, zapravo, dogodilo s tisucama brodova i zrakoplova što su netragom nestali u ukletom Bermudskom trokutu i slicnim opakim zonama na našem planetu. Zajedno s njima nestalo je i više tisuca ljudi, a da nitko od njih nije uspio pozvati u pomoc i izvuci živu glavu.



Drama je zapocela mnogo prije nego što je radio-telegrafista, “Eskadrile 19”, koju su sacinjavali pet torpednih zrakoplova “Grumman TB M3 Avenger” Americke ratne mornarice s 14 zrakoplovnih profesionalaca, odaslao krajnje dramaticnu poruku:

- Tonemo u bjelu vodu... Gotovi smo!



Tog je dana, 5. decembra/prosinca 1945. godine, iz americke vojne baze u Fort Lauderdaleu, na Floridi, eskadrila je uzletjelala na uobicajni rutinski let zracnim prostorom Bermuda i Bahama. Prvi je avion uzletio u 14,02, a šest minuta kasnije za njim su, leteci u formaciji, krenula i ostala cetiri bombardera. Vrijeme je bilo lijepo i ništa nije ukazivalo na mogucu tragediju. Pa, ipak...

? “Ne vidimo zemlju!...”

Drama se dogodila u trenucima kada su se americki zrakoplovi, u povratku, približavali bazi i kada se ocekivalo da ce tražiti upute za slijetanje. Umjesto toga, u 15,45 sati, Centar za navodenje je u bazi primio krajnje uznemiravajucu poruku:

- Govori zapovjednik “Eskadrile 19”. U neprilici smo. Ne vidimo zemlju. Ponavljam, Ne vidimo zemlju!...

U bazi Fort Lauderdale istog je casa dat znak za uzbunu.

- Recite nam vaše koordinate! - tražili su iz Centra.

Zapovjednik eskadrile potporucnik Charles Taylor bio je smušen:

- Ne možemo odrediti položaj!... Ne vidimo zemlju!...Nismo sigurni u smjer... Nismo sigurni kamo nas je odnijelo... Cak ni ocean ne izgleda kao obicno... Dodavola, pa ovo...

Veza je prekinuta.



Šta se dogodilo?

U americkoj je vojnoj bazi nastalo pravo zaprepašcenje. Ne samo što je tog dana bilo lijepo, tiho vrijeme, vec su i atmosferske prilike u tom dijelu Atlantika bile gotovo idealne. Osim toga i zapovjednik se eskadrile sasvim cudo ponašao. Nije pratio ni jednu od instrukcija, niti se koristio postupkom kojeg je, kao profesionalni pilot, odlicno poznavao i nerijetko koristio. Mogao je zatražiti poziciju bilo koje odredene tocke za spuštanje, ali nije.

Zašto? Što se dogadalo s “Eskadrilom 19”?



Dežurni casnik u Kontrolnom tornju pokušavao je od ostalih navigatora da dobije tocnu poziciju “Eskadrile 19”. No, radio-veza se iz neobjašnjivih razloga sve više pogoršavala i uskoro je postalo sasvim jasno da su avioni prestali primati poruke iz Baze. Pa ipak, na neki cudan nacin, u Kontroli letenja mogli su pratiti uznemirene glasove pilota, koji su medu sobom održavali radio-vezu.

Iz njihovih isprekidanih dramaticnih dijaloga moglo se zakljuciti da su svi kompasi prestali raditi(!?), da su navigacioni uredaji “poludjeli”(!?) i da - kakvog li užasa - daju razlicite i zbunjujuce podatke. Iz nekog krajnje misterioznog razloga, piloti nisu vidjeli, cak, ni sunce!

U 16,23 sati primljena je posljednja poruka “Eskadrile 19”. Radio-telegrafista je javljao:

- Tonemo u bijelu vodu... Gotovi smo...

Potom je nastala tišina. Piloti amaricke “Eskadrile 19” više se nikada nisu javili.