[Jabuka Divljaka]

Veoma je bilo zanimljivo pravdat se, tko smo i od kuda smo porijeklom, kako bi se privremeno prijavili na Policijskoj postaji,.. Smijeshno je i to, kada se pravdate i objashnjavate u svijetu, i dodjete u svoj rodni zavichaj, stranci,.. koji moguche vishe znaju obichaje i adete, a tako i informacije o SANDZAKU, stojimo pet-šest sati i pravdamo se za upis u boravak,.. Sandzaklije i Sandzaklijke smo,... vidljivo,.. odudaramo od ostalih,.. u prichi otvoreni, nacionalisti (bolje regionalni nacionalisti,.. ja se samo vezhem za Sandzak), s razumijevanjem ostalih nacionalista,..
Postoji li demokraticnost a da se ne pravdam kako postojimo?? !! Upravo je moguche i Odgovor, demokratichnost nacionalnosti, kako zapravo moramo biti sretni da ikako postojimo,.. jer, smo mi ipak djeca nekih davno iseljenih Sandzaklija i Sandzaklijki,..

zabavno je,.. jer poznajemo Pravo,.. a policijski sluzhbenici veoma shturo poznaju Zakon, i Uredbe,...


Nismo gubili vrijeme, suočavali smo se pogledom, lica nashih ljudi,.. namuchenih,.. zaista,. koji zhive u veoma matiranoj ekonomskoj situaciji,.. i koji josh uvijek imaju toplinu koja se na naboranom i zabrinutom licu, pokushava porukom objasnit, da su ponosni, druželjubivi i susretljivi prema nama "strancima" djeci rodjenoj u dijaspori.

Volim , Razumijem moj predivni Sandzak,..