Mislim da je ljubav...
Koliko vas je igralo igru?
Koliko vas se je trudilo dobiti nešto za što znaš da ne možeš imati?
Koliko puta ste zbog toga patili?
I uvijek ponovo..
Uvijek iz početka...
Uvijek ista igra...
Znam jednog anđela, sa osmjehom koji sobu obasja. Sa očima što sjaje srećom, sa glasom kao pjesmom neke daleke ptice.. što te vuče da ju slušaš, gledaš, želiš dotaknuti.. Barem na trenutak.. Pomirisati njenu kožu, osjetiti njenu kosu pod svojim prstima. Barem na trenutak zaustaviti sve, da vrijeme ne ode, da ostane tu, kad ju gledam i sve dublje tonem i gubim se u njenom pogledu..
Pogledu koji gleda njega. Njemu pruža ljubav, a meni bol. Njenom osmjehu što me guši, što me ubija, malo po malo. Jedan za drugim.. želim je zagrliti, želim je poljubiti.. Ali znam da ne mogu, da je ne mogu imati.. I zašto patim, pitam se? Zašto budalu od sebe radim. zašto ne prestanem i odustanem..?
Zašto?
Zašto?!
Zato jer znam gdje to ide. Zato jer znam gdje će to završiti. Zato jer je to jače od mene. Ne mogu si pomoći, da ju ne gledam - a znam da mogu.
Da ju ne nasmijem - a znam da mogu. Da ju ne usrećim - a znam da mogu.
Prepotentan kažete... Možda...
A možda sam i samo malo zaljubljen pa ne vidim istinu što se skriva iza svakog njenog pogleda, svake njene riječi, njenog osmjeha. Kažu da ljubav ne poznaje granice.... nije istina.. ljubav jako dobro zna svoju granicu. Ona se nalazi tamo gdje on voli nju a ona njega ne.. I ništa to promijeniti ne može
A kada to znaš.. Zašto se i dalje trudiš? Zašto se mučiš? Zašto patiš?
Zašto?
Zašto?!
Zato jer želiš da postaviš smiješak na njeno lice. Da vidiš sjaj u njenim ocima. Da vidiš te predivne bijele zube kako izviru svaki put kad se nasmije. Da znaš da si za to ti zaslužan. Da uživaš sa svakom njenom riječju, svakim pogledom, pokretom njenog tijela.
Graciozna, kao neka Diva krenula je prema meni, srce mi je preskočilo udarac, zastalo na trenutak. nije znalo kuda da krene, da iskoči van i padne njoj pred noge ili da ostane tu gdje je i da kuca i dalje. Zastalo je i pomislilo samo na jednu stvar. "Da mi je svaki dan ovako!".. bez misli i daha, bez zraka i snage da se protivim
Da mi ju je svaki dan vidjeti..
Njene oči što sjaje, njen osmjeh što se širi, njenu kosu što treperi na laganom povjetarcu.. dok stoji tu predamnom....
Da mi ju je svaki dan vidjeti
Sretnu i nasmiješenu, bez brige na ovome svijetu. Bez tuge što ponekad izvire iz njenog pogleda.. Mada ona misli da to nitko ne vidi... Vidim dušo.. Vidim.. Vidim da nisi sretna kao što zaslužuješ. Vidim da duboko u sebi patiš, makar nećeš to nikome priznati.. niti sebi... a kamoli drugima..
Da mi ju je svaki dan vidjeti...
Da je zagrlim barem na trenutak..
|