Budim se.Kroz roletne dopiru suncani zraci, ti topli prsti sto miluju kozu poput
njeznih leptira.Dopire do podsvijesti cvrkut ptica sto su se u bijelom jorgovanu
sakrile.Slijevaju se u slapovima svjetlost i zvuci niz obale duse.Jos jedan u nizu dana
u kojim me miris ruzinih latica odvede na put u ne tako davnoj proslosti.Lezim u
polusnu okrenuta na ledjima i pustam dusi i srcu na volju............Voljela sam te kao sto
nisam nikog ni prije ni kasnije,jer kako drugacije objasniti stanje u kom se nalazi i
tijelo i srce kad pomislim na tebe.
Miris tvoje koze nikad nisam zaboravila i onda kada sam te zagrlila nakon mali mijun
godina na stanici jednog nepoznatog grada osjetila sam ga u svojim nozdrvama.Znam
da je to miris ljubavi,miris pozude i miris ovisnosti.Tvoje usne na mojima i sve
nestaje,svjetla grada,ulice,ponoc,sadasnjost i buducnost.Postojimo samo mi i moja
potreba da kompenziram ogronu prazninu koju si ostavio.Plakala sam dok sam te l
jubila od srece sto sam u tvom narucju, od tuge sto je to vec proslost od pomisli da ce
proci jos mali milijun godina do sledeceg poljubca.
Rekao si "Znam srescu te opet!
Sjedicemo skupa na klupi ,starica i starac sa rukom u ruci,necemo pricati,nek
nam duse samo besjede jedna sa drugom".........
Rano moja!
|