Fatimino (ع) rođenje
Najveće arapsko pleme su Kurejšije. U njihovim rukama je Ka'ba, što im daje poštovanje i plemenski ugled. Oni su podjeljeni na dvije porodice, Beni Umejje i Beni Hašim. Beni Umejje je bogatija, ali je Beni Hašim, zato što vodi brigu o Ka'bi, uglednija porodica.
Iz porodice Beni Hašim je Abdul Muttalib, ali je on u ovo vrijeme već mrtav, a njegov sine Ebu Talib, starješina porodice Beni Hašim ne posjeduje snagu koju je imao njegov otac. On je bankrotirao i živi u siromaštvu, a svoju djecu je razdjelio porodici da se ona brine o njima. Između ova dva plemena je planulo snažno rivalstvo. Umejje pokušavaju da steknu kontrolu nad imovinom i ugledom svih Kurejšija. U isto vrijeme oni žele da slome duhovni uticaj Beni Hašima. Unutar porodice Beni Hašima Muhammed (ع) porodica stiče novi ugled. Abdul Muttalibov unuk je oženio Hatidžu, bogatu i poštovanu hudovicu iz Mekke. Ovaj brak mu daje jači društveni položaj.
Osobine koje pokazuje Muhammed (ع) i povjerenje koje ima kod ljudi, a posebno među članovima porodice Beni Hašim i Kurejšijskim prvacima, svakog čine svjesnim toga da on održava čast Abdu Menafa i da je čuvar plemenitosti Beni Hašima. Oni naslućuju da će on biti nasljednik ugleda i plemenitosti koje je imao Abdu Muttalib.
Hamza r.a. je mlad i hrabar. Ebu leheb je čovjek bez ugleda. 'Abbas r.a. je bogat, ali mu nedostaje karakter. Ebu Talib r.a. je pošten, ali bez novca. Samo je Muhammed (ع) taj, koji zajedno uz svoju ženu posjeduje karakter. On je isto tako i mlad. Njih dvoje imaju bogatstvo vrijedno poštovanja i pripadaju porodičnom stablu Beni Hašima. Ova porodica će biti pokretač velikih promjena. Njihov uticaj će se ubrzo proširiti na cijelu Mekku.
Svi iz ove porodice očekuju sina. Koji će porodici Abdul Muttaliba donijeti snagu, plemenitost i dobar glas.
Prvo dijete je kćerka, Zejneb r.a.
Porodica očekuje sina.
Druga je Rukaja r.a.
Očekivanje raste a želja za sinom postaje još veća.
Treće dijete je opet kćerka Ummi Kulsum r.a.. Rođena su dva sina, Kasim i Adbullah. Oni donose veliku nadu. Međutim, oni su umrli u ranom djetinjstvu.
U kući su sada tri djeteta, tri djevojčice. Majka je u godinama. Njoj je preko šezdeset. Otac, mada voli svoje kćerke, djeli osjaćanje svog plemena i njihovo iščekivanje. Može li Hatidža r.a., koja je još pri kraju života da rodi još jedno dijete. Nada je veoma malehna.
Da! Sreća i nada ponovo ispunjavaju kuću. Uzbuđenja dostiže vrhunac. Ovo je zadnja prilika za porodicu Abdul Muttaliba, njihova posljednja nada.
Međutim, još jedna kćerka.
Nazivaju je Fatima (ع).
Sreća i nada porodice Beni Hašim odlazi Umejjama. Sreća neprijateljstva! Šaptanje zlih imena i vriska "Muhammed (ع) je prekinut", čovjek koji je posljednja karika u svom stablu ima četiri kčerke. Ništa više.
Kako čudno. Kako čudnu i lijepu igru igra sudbina. Život prolazi. Muhammed ((ع) tone u opluju svog poslanstva. On osvaja Mekku i oslobađa sve Kurejšijske zarobljenike. Čitavo pleme je pod njegovim vođstvom, njegov uticaj se prostire cijelim nad arapskim poluotokom. Njegov mač obara prijestolja svjetskih vladara. Njegov glas odjekuje nebesima i zemljom. U jednoj ruci snaga, a u drugoj poslanstvo, potpuna čast koja nikad čak nebi ni ušla u glave Umejjada i Hašimovog plemana, ili svih Arapa i nearapa.
A sad, Muhammed (ع) je poslanik. U gradu koji je zapljusnut talasima sreće, on ima veličinu i snagu koju ljudska bića ne mogu čak ni zamisliti.
On predstavlja stablo koje ne raste od Abdu Menafa, niti Hašima ili Abdul Muttaliba, već se razvija iz svetla ispod planine na kojoj se nalazi pećina "Hira".
Ono se proteže od jednog do drugog kraja pustinje, od jednog do drugog horizonta. Ono se proteže do kraja vremena, ono obuhvata čitavu budučnost.
A taj čovjek ima četiri kćerke.
Ali ne, tri su umrle prije njega. I sad on ima samo jedno dijete, samo jednu, najmlađu, kćerku Fatimu (ع).
|