[lejla]

''Hasan Aga je rodjen 1892. godine u Sjenici kao najstariji sin Muhameda i Amine Zvizdic. Ovu familiju, kao i vecinu porodica tog vakta, pratila je tuzna i teska muhadzirska sudbina. Hasanov otac Muhamed je zbog izuzetno teske situacije bio prinudjen napustiti svoje rodno Gacko u Hercegovini (zbog cestih napada divljih crnogorskih plemena) i krene put Sandzaka. Svoj dom je zgradio u Uvcu, u neposrednoj blizini Sjenice. U toku Prvog svijetskog rata 1915., Hasanova familija dozivljava masakr od srpsko-crnogorske vojske (cetnika) koji su u silnoj zelji da ociste pokrajinu Sandzak od nesrpskog naroda, ubijali i palili sve pred sobom. Te godine cetnici su, priblizivajuci se gradu Sjenici, palili kuce Bosnjaka, a njih na najsvirepiji nacin ubijali. U toku jedne noci ubijeni su Hasanova majka, sestra, amidza i starac Halit koji je bio zaposlen na imanju Hasanovog oca Muhameda. Hasan je spasio zivu glavu skocivsi kroz prozor. Cetnici su pucali za njim, ali je on, ipak, uspio pobjeci. Kada je dosao u Sjenicu imao je 23 godine. Kao mladic, koji je imao veliki smisao za trgovinu, ubrzo ulazi u ortakluk s najboljim Sjenicacima, Azimom i Latifom Vrcicem. Zahvaljujuci Hasanovoj preduzimljivosti, oni otvaraju mnoge trgovacke radnje na teritoriji Crne Gore, Sandzaka i Kosova. Trgovali su sa mjesovitom robom i u isto vrijeme sa stokom. Pred pocetak Drugog svijetskog rata njima je posao toliko dobro krenuo, da su kupili Fabriku tekstila u Peci. Hasan je imao jake trgovacke veze sa Turskom, Italijom, Albanijom i Grckom. On ubrzo postaje jedan od najboljih ljudi u sjenickom kraju. Izbijanjem rata, ovaj je kraj bio prvi na udaru udruzenih Drazinih, Ljoticevih i Nedicevih cetnika koji su (kao i danas) pokusali krvlju i terorom da likvidiraju sandzacke Muslimane. Pouceni krvavim iskustvom iz svoje neposredne proslosti, ugledni ljudi sjenickog kraja odlucuju da brane ovaj kraj od nasrtaja cetnika koji su dolazili iz pravca Srbije. Sjenicki Muslimani su zajedno sa Srbima (jer tada je dobar deo sandzackih Srba bio misljenja da Sandzak treba da ostane cijelina i da niko nema pravo da ga dijeli) formirali Odbrambeno vijece grada Sjenice. Takav mjesoviti sastav Odbrambenog vijeca je bio dokaz da su ova dva naroda nalazili zajednicki jezik u mnogim pitanjima. Vece je brojalo pet clanova. Medju njima su bili Hasan Zvizdic, Arif Vrcic, Srbin Uros Karamarkovic i drugi. U septembru 1941. Sjenici je prijtila velika opasnost iz pravca Srbije koja je mogla da na samom pocetku rata ugrozi sigurnost muslimansog stanovnistva ovog kraja i sire. Ovaj dogadjaj je prethodio cetnickom napadu na Novi Pazar 4. novembra 1941. Tada su udruzene snage Drazinih, Ljoticevih i Nedicevih cetnika krenule da zauzmu Sjenicu, Pester i da se spoje sa crnogorskim cetnicima koji su krenuli iz pravca Mojkovca, Berana i Andrijevice. Hasan je saznao za njihov plav, pa je mobilisao oko 4.000 Sjenicaka. Njemu je na pamet pala i generalna ideja koja je spasila ovaj kraj, a mozda i zamenila tok ratnih zbivanja na teritoriji Sandzaka. On je znao sa kakvim snagama su cetnici krenuli u pravcu Sjenice, pa je okrenuo najblize saradnike i otkrio im svoj plan. Svi su se slozili s njim. U medjuvremenu, cetnicisalju svog kurira da od sjenickog rukovodstva trazi pregovore o njihovom "mirnom" prolasku kroz Sjenicu jer, navodno, idu dalje da se bore protiv partizana. Slicnu taktiku primenili su srbijanski cetnici 1992. u istocnoj Bosni kada su uz pomoc JNA obecali Muslimanima "da ostanu mirni i da im se nece nista desiti". Sta se desilo poslije ovog obecanja, svima nam je poznato. Hasan je pristao na razgovore, i cetnicka delegacija je dosla u Sjenicu. Pregovori su se vodili u hotelu "Srbija". On je tada pripremio scenario koji je na cetnicku delegaciju ostavio zastrasujuci utisak. Glavni oficir delegacije je usplahireno govorio: "Da se svi pretvorimo u so, ne mozemo im jelo ostaviti! Da se svi pretvorimo u municiju, ne mozemo im topove napunit!". Iako je cetnika bilo preko deset hiljada, poslije ovog izvestaja, odmah su se pokolebali. Oficir je jos dodao: "Cijeli Pazar se digao da im pomogne!". To je bilo dovoljno da cetnicki Stab promeni plan i svoj napad usmjeri ka Pazaru. Hasanova prevara je uspjela. Naime, on je umesto topova na sanceve postavio prednje dijelove konjskih i volovskih kola na cije je rude stavljao sulendare od furuna, dok su im bacaci bile furune koje bi vjesto pokrivali ceradama i cebadima. Velike cetnicke snage su se povukle preko planina Zlatar i Golije i dosle u grad Rasku, odakle su, nakon par hefti, izveli napad na Pazar. Medjutim, tamo su naisli na pravi otpor, gdje su ih Pazarci, uz pomoc kosovskih Albanaca i Pesteraca razbili i u snaznom naletu oterali do Raske, odakle su cetnici, nakon kraceg vrijemena, izveli jos dva napada na Pazar. Kada su cetnici otisli, pojavila se druga vojska koja je zelela takodje da "prodje" kroz Sjenicu. Bili su to partizani. Ovog puta Hasan je bio mnogo "ubedljiviji" i morao je braniti Sjenicu s onim sto je stvarno imao. U ovom pokusaju zauzimanja Sjenice na prijevaru, u historiju bivseg komunistickog rezima se nije pisalo. U poslednje vrijme, iako stidljivo, mladji muslimanski intelektualci koji se polako oslobadjaju komunistickih sablona, pocinju otvorenije pisati o temama koje su bile zabranjene u proslom rezimu. Hasanu je odmah bilo jasno da su partizani dosli u Sjenicu sa namjerom da tu i ostanu. Vijece je ovakvo ponasanje partizana ocijenilo kao njihovo gazenje dogovora kojim je utvrdjeno da partizani mogu samo proci kroz Sjenicu, ali se ne smiju zadrzavati. Vijece, kojim je predsedavao Hasan Zvizdic, odmah je poslao svoje kurire da pozovu u pomoc Sulejmana hodzu Pacariza, komandanta Muslimanske milicije zapadnog Sandzaka. Hodza Pecariz je brzo stigao sa svojim ljudima i u dogovoru sa mjestanima, do nogu potukao partizane. Tako je samo na mjestu koje se danas zove Partizansko groblje poginulo 52 partizana. Bilo je mrtvih i na drugim dijelovima grada. U ovom napadu, pored hodze Pacariza, istakli su se i Camil Prasevic, Sefer Taric i mnogi drugi.''