[fraer]

Evo i mog skromnog doprinosa razumijevanju. Objavljeno u magazinu Dani, 19. oktobra.



Dani u Sjenici i Novom Pazaru: Formiranje Islamske zajednice Srbije duboko je podijelilo muslimane u Sandžaku



Zagadi pa vladaj



Politika je čizmom otvorila vrata vjerskih pitanja muslimana u Srbiji, a naročito u Sandžaku, onoga trenutka kada je Vrhovni sabor Islamske zajednice Srbije smijenio Muamera Zukorlića sa svih funkcija i za reisul-ulemu imenovao tutinskog imama Adema Zilkića. S tom ocjenom se slažu svi, bez obzira da li su pristaše Zilkića ili Zukorlića. Zapravo, istovjetna linija podjele muslimana povučena je između pristalica Sulejmana Ugljanina, predsjednika SDA Sandžaka, i Rasima Ljajića, predsjednika SDP-a



Piše: Eldin Hadžović



Tek nekoliko minuta nakon podne namaza, vrata centralne džamije Sultan-Valida u Sjenici su zaključa na. Pred njom stoji nekoliko vjerni ka, razgovaraju. Ponedjeljak je i prvi je dan nakon Bajrama. Sve radi i na ulicama vlada redovna užurbanost, ako se to za Sjenicu može reći. Devet dana ranije, u ovoj istoj džamiji desio se mučni incident, sukob između pristalica SDA - Liste za Sandžak i Sandžačke demokratske partije (SDP), odnosno između simpatizera novouspostavljenog reisa IZ-a Srbije Zilkića i nasilu smijenjenog muftije sandžačkog Zukorlića. Zapravo, kad je Vrhovni sabor Islamske zajednice Srbije 3. oktobra smijenio Muamera Zukorlića sa svih funkcija i za reisul-ulemu imenovao tutinskog imama Adema Zilkića, samo je otisnuo lavinu koja se svom silinom sručila na Sandžak. Rezultat je grozan - odnosi među muslimanima su zagađeni, Koštunica veselo trlja ruke.



Gospodin predsjednik Milošević



Ako je cilj Koštunicine Vlade Srbije bio podjela muslimana Sandžaka - u potpunosti je ostvaren. Posljedice se na terenu osjećaju kao nikad prije. Vjernici su uznemireni, a politički pritisak utječe podjednako na sve. Centralna džamija, ponos Sjenice, oskrnavljena je tučom vjernika i upadom policije. Nervoza i politički utjecaj od vjernika su stvorili pijune u rukama politike, svaki Sjeničak će incident spomenuti u prvih pet minuta razgovora.



Sulejman Ugljanin, predsjednik SO-a Novi Pazar, predsjednik SDA, Koštunicin koalicioni partner i najmoćniji čovjek regije, otvoreno je podržao Adema Zilkića, koji je na prvi dan Bajrama bio domaćin bajramske svečanosti u Skupštini Srbije, prvi put održane u historiji! "Nadam se da ćemo sarađivati za dobro ove naše zajedničke države", rekao je Zilkić na prijemu.



Pri susretu s Mustafom Makićem, predsjednikom novoimenovanog Sabora Islamske zajednice Sandžaka, članom Vrhovnog sabora Islamske zajednice Srbije i imamom Ćatovića džamije u Sjenici, reporter Dana je upoznat sa sadržajem intervjua, koji je Makić dao tabloidu Kurir: "Malo je skraćen razgovor, to sam zamjerio, Vi nemojte skraćivati." No, nakon postavljenog pitanja, izvadio je papir s podsjetnikom iz kojega je počeo čitati podužu listu optužbi na Zukorlićev račun! Taj papir se, iste večeri, pojavio u prilogu 60 minuta FTV-a, a istovjetna stvar, manje-više modificirana, može se pročitati i u Kuriru. Makić se, očigledno, čvrsto drži jednog iskaza.



"O smjeni muftije Zukorlića je odlučio narod. On je sazvao onaj Objediniteljski sabor u Novom Pazaru, donio Ustav koji nikad nije došao na javnu raspravu. Nas je pozvao kao goste. Bio je tada hadži-reis efendija iz Sarajeva i bilo je dosta ljudi. Mi smo time bili nezadovoljni, jer se nismo pitali. Odlučili smo da ustanemo protiv apsolutizma i bahatog ponašanja bivšeg muftije Zukorlića. Držao je sve odbore u siromaštvu, a sve donacije iz islamskog svijeta za muslimane Sandžaka, odnosno Srbije, ulagao je u sebe i oko sebe, da je oko njega sve bogato, da ima skupocjeni park brzih vozila", kaže Makić.



Istina, Zukorlićev vozni park jest impozantan, kao što i Medžlis Islamske zajednice Sjenice radi u katastrofalnim uvjetima - ovaj autor lično svjedoči da je to mjesto izgledalo isto prije najmanje dvadeset godina. Unutrašnjost mekteba, smještenog u prostorijama Medžlisa, obložena je istom crvotočnom lamperijom, pod nogama škripi isti pod, čini se da je i paučina u uglovima prozora ista, u izlogu su iste izblijedjele knjige koje i dalje niko ne čita. Pred vratima su isti preprodavači, u malenoj kancelariji, za grubim drvenim stolom sjedi isti mujezin, sve su to isti ljudi. Bio sam dijete, ali svega se sjećam.



Efendija Makić nema vozni park, on se vozi u bijeloj Ladi Nivi, koju je dobio na poklon od Miloševića. "Svi me pitaju za tu Nivu, reći ću vam - ja sam imao odličnu saradnju s vladikom mileševskim Filaretom. Upoznali smo se i sprijateljili jer mi se svidio njegov govor na ustoličenju u Mileševi, 1999, kada je poslao poruke mira. Ja ne znam šta je bilo prije 1999, s vladikom ne kontaktiram već dvije godine, ali ne mojom voljom. Od tada ne sarađujemo. Upoznao me s mnogim važnim ljudima, između ostalih, i s predsjednikom Savezne Republike Jugoslavije Miloševićem. Imao sam i prijem kod Miloševića. Mjesec prije izbora na kojima je izgubio vlast, ja sam se požalio predsjedniku kako je Islamska zajednica u Sjenici siromašna. Kako joj je komunistička vlast oduzela svu imovinu, kako mi živimo od dobrovoljnih priloga. Tražio sam da nam se vrati imovina, a predsjednik Milošević mi je rekao da će nas novčano pomoći, a da će se kasnije zakonski rješavati pitanje restitucije. Odobrio mi je oko 70.000 maraka, ne za mene, nego za Islamsku zajednicu. Pošto je Vlada Srbije kupila džipa Pajero za vladiku mileševskog, bila je zgodna prilika da i ja tražim za sebe jedan auto, i po tom osnovu sam dobio Ladu Nivu."



Upitan zašto je Milošević izrazio manju ljubav prema njemu, darivajući ga Nivom, nego prema vladiki Filaretu, koji je dobio Pajero (to je onaj isti Filaret kojega je Tribunal u Haagu označio kao Karadžićevog jataka), Makić odgovara: "Takav je ovdje teren, ja sam tako tražio." "Eto, sad me optužuju za saradnju s KOS-om, a ja do tada nisam ni znao šta je KOS, pitao sam starije ljude pa su mi objasnili", reći će Makić.



"Gospodin predsjednik Milošević" je umro čekajući presudu za genocid nad Bošnjacima, ali je Makić novu zaštitu našao u Koštunicinom koalicionom partneru Sulejmanu Ugljaninu, kao prvi povjerenik novoizabranog reisa Zilkića.



Puleni i kontroverzni biznismeni



Zukorlićeve pristalice će se složiti s tvrdnjom da saradnja Makića s državom Srbijom nikad nije bila upitna, a ni Zilkić nije pošteđen optužbi: "Zilkić je običan pulen. Ja bih o njegovoj suradnji s KOS-om mogao knjigu napisati", kaže za Dane Samir Škrijelj, šef Zukorlićevog kabineta.



Zukorlićev odgovor nakon političkog akta svrgavanja je problem svukao s prividno vjerskog na brutalno dnevnopolitički teren. On, muftija, nije negirao da ima podršku Rasima Ljajića, iako se ministar za prava manjina u Vladi Srbije, kao i predsjednik Boris Tadić, ogradio od novonastale situacije, nazvavši je "vjerskim pitanjem".



Prvo, u smušeno izvedenoj policijskoj intervenciji u sjeničkoj džamiji su nasilno, uz upotrebu pendreka, privedeni Rešad Plojović, muftija novosadski, i njegovi tjelohranitelji, pristalice muftije Muamera Zukorlića. Svjedoci kažu i da su bili naoružani. Odbačeno oružje jest pronađeno u dvorištu džamije, ali policija o tome nema dokaza za pokretanje istrage, iako postoje i oni koji tvrde da je Plojović imao pištolj za pojasom. Policija čak nije uzela ni izjave od privedenih, svi su odmah pušteni. Načelnik PU-a Sjenice Ifet Muhović, pak, slučaj nije htio komentirati. A ostalo je mnogo neodgovorenih pitanja. Naprimjer, zašto nisu, u cilju istrage, uzete izjave od aktera događaja? Upućeni kažu da je načelnik PU-a Novi Pazar Muamer Nicević naredio da se privedeni odmah puste, bez isljeđivanja. Nicević ima i svoje razloge, treba se prisjetiti da je 2005. javno optužio Sulejmanina Ugljanina za klevetu.



Drugo, Zilkić je Zukorlića optužio najprije za diktaturu, a onda i za saradnju sa, kako se to kaže, "kontroverznim biznismenima". Jedan od njih je i Bahrija Beganović Lutka iz Prijepolja, vlasnik velike kompanije Voćar Lutka i još desetak manjih, vlasnik medija - radiostanice Polimlje i istoimenog lokalnog lista - akter velike afere "šećer" i još nekoliko drugih. Beganović je bio zastupnik Ljajićevog SDP-a, utjecajni član i finansijer. No, srbijanski (i neki bosanski) mediji su pisali o njegovom istupanju iz SDP-a, osnivanju Demokratske partije Sandžaka, kao i da ta opcija uživa Zukorlićevu podršku.



Zilkić je ranije, za beogradske Novosti, ustvrdio da je Lutka učestvovao u incidentu na džumi u centralnoj džamiji u Prijepolju, dan prije sjeničkog incidenta, kad su Zukorlićeve pristalice spriječile Adema Zilkića da obavi džuma-namaz: "Izvjesni Lutka iz Prijepolja doveo je četiri puna autobusa ljudi da navodno, ne znam od čega, brane Zukorlića." I napokon, muftija Muamer Zukorlić je, preko svog šefa kabineta Samira Škrijelja, pozicionirao svoj politički stav: "Muftija je poručio da ne želi učestvovati u raspravi s takozvanim reisom Ademom Zilkićem, jer je on samo pulen."



"Pristat će na intervju", veli Škrijelj, "ali, pod uvjetom da u istom broju ili u istom tekstu ne bude objavljena ni slika ni intervju sa Zilkićem. Muftija može razgovarati samo sa svojim pandanima - Sulejmanom Ugljaninom i Vojislavom Koštunicom. To bi isto bilo kao kad bi predsjednik Tadić ušao u polemiku, recimo, sa smijenjenim predsjednikom Mjesne zajednice, šta ja znam, Baljevac."



Reis protiv reisa



Dok je Škrijelj telefonom prenosio uredničke prohtjeve muftije Zukorlića, ekipa Dana je putovala prema Novom Pazaru, gdje je čekao novoizabrani reis Adem Zilkić. U novopazarskom hotelu Tadž održavala se, u tom trenutku, važna sjednica imama i dužnosnika IZ-a Srbije, "konsultacije", kako su nas obavijestili Zilkićevi saradnici.



"Mi smo čekali da nam se oslobode prostorije jedine legalne Islamske zajednice Srbije, koje je zauzeo muftija Zukorlić", objasnio nam je Zilkić prirodu sastanka. "Međutim, mi to u hodu prevazilazimo. Zukorlić je poručio vjernicima da brane džamije. Ja mislim da se džamije trebaju braniti od onih koji su skloni oskrnaviti džamiju. Ali, sa zdravim razumom to nema mnogo veze, pošto ispada da džamije treba braniti od imama koji u njima rade najmanje po 20 godina. Imami koji podržavaju opciju jedinstvene Islamske zajednice na teritoriji Srbije su najveći vjerski autoriteti u Novom Pazaru. Oni su imami u džamijama na najatraktivnijim mjestima, koje okupljaju najveći broj vjernika."



Zilkić negira da se Islamska zajednica Srbije odvojila, da je to slučaj sa svim zemljama u okruženju. "Islamska zajednica u Crnoj Gori ima reisa, a IZ u Srbiji, koja ima između 500 i 600 hiljada muslimana, skoro koliko i cijela Crna Gora stanovnika, ne može da ima reisa?", pita Zilkić. "Posebno je važno da ovdje, u Srbiji, ne žive samo Bošnjaci muslimani. Žive i Albanci i Romi, muslimani nekih drugih nacionalnosti, neopredijeljeni, Goranci, Torbeši - zar nije islamski da ti muslimani budu uvezani u jedinstvenu IZ na nivou države? Mešihat IZ-a Sandžak postoji od 1990. godine i predsjednik inicijativnog odbora stvaranja tog mešihata sjedi preko puta vas, to jest, sadašnji reisul-ulema IZ-a - moja malenkost. Mi smo tek sada obnovili mešihat kojeg je muftija Zukorlić Ustavom ukinuo na nelegalan način, jer nije bilo javne rasprave, kako je Statut nalagao. Poenta je da je Zukorlić htio da iz sandžačkog muftije preraste u glavnog muftiju Srbije, a da bude istovremeno i predsjednik mešihata i muftija sandžački. Ta akumulacija moći i vlasti nigdje u svijetu ne postoji. Ni Ankara ni Sarajevo nemaju pravo da odlučuju u ime muslimana Srbije! Muslimani Sandžaka koji žive u Bosni mogu da prihvate jednog ili drugog reisa. Na kraju, to nije ni bitno. Bitno je da budu Allahu pokorni", kaže Zilkić. Muftiji Zukorliću javno nudi da za sebe izabere kakvu hoće poziciju, ali unutar Islamske zajednice Srbije, a ne da "pribjegava nasilju i smutnji".



Zilkić je ustvrdio da želi dobre odnose s Islamskom zajednicom Bosne i Hercegovine, da "uvaženog, cijenjenog reis-efendiju dr. Mustafu Cerića izuzetno poštuje, te da su muslimani BiH naša braća". "On je moja inspiracija, ja se duhovno napajam kad ga slušam", kazao je. Ipak, priznaje da se sa Cerićem posljednji put čuo jako davno. "To nije čudno", kaže, "Zukorlić nije dao nijednom saradniku da stupi u kontakt s reisom Cerićem. Ja nisam bio Zukorlićev direktni saradnik, nisam bio u prvom timu, pa nisam ni mogao imati kontakt s njim, jer je reisul-ulema osoba s puno obaveza. S pozicije glavnog imama iz Tutina, nisam mogao biti primljen, niti sam to tražio."



Divljenje prema "cijenjenom reisu", "inspiraciji" i "duhovnom napojitelju" Ceriću splasnulo je, međutim, nakon pitanja otkuda tolika ljubav između Mustafe Cerića i Muamera Zukorlića: "Njihova ljubav je iz koristoljublja. Gospodin Cerić ima pravo da podržava i da brani Zukorlića i da bude protiv ustrojstva IZ-a u Srbiji koje ja zagovaram, zato što njemu Zukorlić za svake izbore odnese 37 kovertiranih glasova iz Sandžaka, a da on zauzvrat imenuje Zukorlića za muftiju. Kada je izbornom tijelu za biranje reisul-uleme decidno naloženo da glasamo za Cerića, vidjelo se o kakvoj se ljubavi radi. Tako je Cerić pobijedio jednog akademika kakav je Karić."



Problemi i netrpeljivosti među muslimanima u Sandžaku samo će se produbljivati. Podjela među njima nije vjerska, nego politička. Zukorlić, nesumnjivo, uživa podršku moćnih političara, tajkuna i reisul-uleme Mustafe Cerića. S druge strane, Zilkić osim podrške ima i ponašanje Sulejmana Ugljanina, koji je sjedio pored Vojislava Koštunice dok je čitao preamulu novog Ustava Srbije, po kojem je Srbija prestala biti zemlja građana i postala zemlja Srba. Manje opterećeni građani Sjenice i Novog Pazara jednostavno su zgroženi dešavanjima. A vehabije? Prema izjavama svjedoka sukoba u sjeničkoj džamiji, oni su se, nakon što je gužva počela, pokupili i izašli iz džamije.



Pismo Mustafe Cerića Borisu Tadiću



Kad "bošnjački lider" piše srpskom



Povodom duboke krize u koju je zapala Islamska zajednica u Srbiji pismom upućenim predsjedniku Srbije Borisu Tadiću oglasio se reis Islamske zajednice u BiH Mustafa Cerić. U pismu, dostavljenom bh. medijima, on s razlogom upozorava Tadića da su se državni organi Srbije na neprimjeren način (prije svega, nezapamćenim upadom policije u džamiju u Sjenici) najdirektnije umiješali u krizu u Islamskoj zajednici Srbije, i to na strani pučističke frakcije koja očito uživa podršku vlade premijera Koštunice. No, ono što bode oči jeste rečenica iz Cerićevog pisma upućenog predsjedniku Srbije, kojom ga podsjeća na jedan od zaključaka zvaničnog sastanka koji je Cerić imao s Tadićem prije nekoliko mjeseci u Beogradu: "Također, složili smo se da je potrebno otvoriti bošnjačko-srpski dijalog na principu međusobnog razumijevanja i uvažavanja." Naime, ova rečenica najbolje oslikava megalomanske političke ambicije Mustafe Cerića, koji sebi daje za pravo da, osim kao vjerski muslimanski lider, i u inozemstvu nastupa i kao bošnjački politički lider. Kakvu štetu svojim aktivnostima već godinama uporno nanosi i Bošnjacima i Bosni i Hercegovini Cerić, očito, nije svjestan. Nažalost, isto važi i za veliki dio bh. i bošnjačke političke javnosti, koji u "državničkim" aktivnostima bh. muslimanskog lidera (dakle, jednog od vjerskih lidera u BiH) ne vidi razlog zašto (nedobronamjerni) krugovi i u zemlji i u inozemstvu na Bošnjake još uvijek gledaju kao na vjersku skupinu bez prepoznatljivog nacionalnog identiteta. No, reisu se mora priznati konzistentnost: ako ne vidi ničega spornog u tome da on predstavlja BiH na Svjetskom ekonomskom forumu u Davosu, da delegira ko će pisati novi bh. ustav, ko će biti direktor Elektroprivrede BiH, kako se treba sprovesti reforma policije..., zar ima mjesta čuđenju što u zvaničnu posjetu predsjedniku Srbije ide on, a ne Predsjedništvo BiH i što vjeruje da je metod međudržavne saradnje BiH i Srbije "otvaranje bošnjačko-srpskog dijaloga"?! (S.P.)