Sanjam snjegove,
i grad u bijelome ogrtaču.
I tu je neko ko čeka mene.
Hladno jutro,
i topla čeznja.
Stara zamrzla česma,
voda se ne čuje.
Sebilj miruje,
srce se toplinom puni
dok iščekuje,
da zakuca,
da otvori kapiju
najljepšega grada,
u kojem mene neko voli.
Sanjam rijeku,
pod ledom teče,
žubori,
čista i plahovita ko srce moje.
Snažnim valovima žuri nekome u zagrljaj
Tu negdje i vatra gori,
nisu je ugasile pahulja bijele,
plamen njen put nam osvijetlio.
Da se na njemu sretnemo.
Sanjam snjegove,
moj grad,
moju rijeku.
Ognjište moje.
Sanjam da se tu sretnemo
pa da snovi java postanu.
|