''Hladan zid i moji dlanovi na njemu ...bol k'o hrid u sobi,vetru,baš u svemu...
Samo nek' si dobro,ja u sebi ponavljam...kao molitvu....
Srce zna gde mu više nije mesto...oseća,al' opet ti se vrati često...
Bolje nije moglo,znam...al' još se ponadam dragom koraku...
Još me imaš...mada ne trebam ti ...k'o od stida sreća minut svrati ...
Još me imaš koliko neće niko ...
Kako sam ti tako malo,moje veliko?!?
Još te svuda osećam...
Još se uvek ponadam dragom koraku...
Da si dobro bar da znam...da u sebi ponavljam...kao molitvu...''
I znam seko,da ako pažljivo budem slušala,čuću i drhtaj anđeoskih krila...i znaću da si još uvek sa nama...ali u nekom boljem i lepšem svetu...