Nekako slučajno, nenadano
mahnito i potpuno...
uranjajući kroz tvoje prihvaćanje
moje neuračunljivosti i ludosti...
osjetih...vibracije ljubavi..
I dok sam tvojim dodirom
pisala svoje stihove
tvojim pogledom
nizala svoje snove...čežnje...
tvojim čekanjem...našla ispunjenje...
U svakom tvom dahu
pronalazila sam sebe..
u svakom svom dahu
vrhovima prstiju
pisale su se moje misli...
I u nekom neočekivanom trenutku...
nestala je borba s demonima...
jer...našao si me..
tamo gdje se niti ja nisam našla...
i grlio si me ...kada sam mahnito bježala
od svih zagrljaja ovoga svijeta...
I znao si vještinu....tako rijetku...
savršenog strpljenja...borbenog čekanja...
i volio me....kada sam upoznavala sve svoje tuge
i kada sam pobjedonosno vrištala s vrha svijeta...
i imao hrabrosti...skupljati sa mnom
krhotine moje duše...
Ja kada sanjam ispisujem tvoje riječi
u tajni dnevnik snova...
ispisujem sve tvoje dodire
i oslikavam sve tvoje poglede
u akvarel moje duše...
Maja Jelić
|