Dječak je upitao svoju majku:
«Zašto plačeš?»
«Zato što to moram», odgovorila je majka.
«Ali, ne razumijem», rekao je dječak.
Majka ga je zatim zagrlila i rekla: »Nikad i nećeš razumjeti.»
Dječak je poslije upitao svoga oca: «Zašto mama nekad plače bez razloga?»
«Pa sve žene plaču bez razloga», nehajno odgovori njegov otac. Ali, dječak se još uvijek pitao zašto žene plaču, pa se uputio do jednog starog mudrog šejha.
»On sigurno zna odgovor.», pomislio je.
»O, učitelju, zašto žene zaplaču tako lahko?»
Šejh mu je odgovorio:
«Kad je Allah dz.s. stvarao ženu, On je učinio da ona bude veoma posebna. Učinio je njena ramena dovoljno snažnim da mogu iznijeti svu tegobu svijeta, ali istovremeno i tako nježnim da mogu pružiti utočište. Dao joj je snagu toliku pa ona moze izdržati teškoću porođaja i bol koji joj i poslije zadaju njena djeca. Dao joj je i snagu pa ona nastavlja da ide dalje i kad svi odustanu i ona se brine o svojoj porodici i kroz bolesti i teškoće, bez da se na to žali.
Dao joj je i osjećajnost toliko veliku, pa ona voli svoju djecu pod svim uslovima, pa i kad je oni žestoko nečim povrijede. Podario joj je i snagu da izdrži pomažući svog supruga i pored grešaka koje on čini i stvorio je nju od njegovog rebra, jer ona je ta koja štiti njegovo srce. Dao joj je i mudrost, pa ona zna da dobar muž nikad neće namjerno povrijediti svoju ženu, već da je to nekad samo ispit njene odluke da ostane s njim bez kajanja. I, na kraju, dao joj je i suze. To je samo njeno, posebno samo za nju, da to koristi kad joj zatreba. Ona za to ne treba razlog i ne treba to nikome da objašnjava. To je nešto njeno.»
«Vidiš sinko, ljepota žene nije u njenoj odjeći koju nosi, nije u izgledu njenog lica ili u načinu na koji češlja kosu. Ljepota žene je u njenim očima, jer to su vrata njenog srca, mjesta gdje ljubav stanuje.»
Dječak je otišao i više nikoga nije to upitao….
|