[bosniak]

Protjerani Bošnjaci žrtve manipulacija lokalnog pravosuđa i vlasti: Povratnicima sudovi RS otimaju kuće i stanove!



Stanovi i kuće dodjeljivani Srbima, koji sada traže naknadu navodnih troškova za ulaganje u nekretnine
Mehmed (1929) i Rašida Ćehajić (1938 i njihov usvojeni sin Samir (1975) brutalno su ubijeni krajem oktobra 1992. godine u svom stanu u ulici Gavrila Principa u Bijeljini.

Policija je obavila uviđaj, sve troje su sahranjeni 2. novembra, a na osmrtnici je moralo biti napisano da su nastradali nesretnim slučajem.

Jedna od najhumanijih bijeljinskih porodica, koja je, u saradnji s Centrom za socijalni rad, othranila dvadeset petero djece beskućnika, svirepo je ubijena, a zločinci su otkriveni tek nakon što su počinili ubistva i u jednoj srpskoj porodici u selu Hase pored Bijeljine.

Odrezane uši

Kod jednog od trojice ubica pronađene su sasušene ušne školjke članova porodice Ćehajić. Skoro dvadeset godina nakon toga, sin Mehmeda Ćehajića ne uspijeva vratiti imovinu koja mu je ostala iza ubijenog oca.

Obratio se bijeljinskom Odsjeku Ministarstva za izbjegla i raseljena lica RS (OMI) i dobio odgovor da se "Mehmed Ćehajić nije obratio za povrat stana". Cinično da ciničnije ne može biti, a tako je i danas.

OMI ustupa stan raseljenim osobama, a Mehmedov sin ostaje bez porodične imovine. To je samo jedan od slučajeva u kojima povratnici gube imovinu u čudesnom kolopletu ministarstava, sudova, zakona, advokata, sudskih vještaka, otimačine i nemorala. Što je najgore, oni imovinu gube u skladu po važećim zakonima, nemoćni da bilo šta promijene.

Salem Čorbo, predsjednik Udruženja građana "Povratak", te njegove kolege Florina Nuleši (Nulleshi), Muhamed Beganović i ostali povratnički aktivisti svakodnevno se susreću s ovim problemima konstitutivnih, a ustvari uveliko manjinskih i obespravljenih naroda u Republici Srpskoj.

- Martin Luter King je rekao da je sve što je u nacističkoj Njemačkoj urađeno, urađeno legalno, na osnovu tadašnjih zakona. Dakle, i najteži zločini mogu se opravdati "papirima". Tako tumačimo i stav vlasti prema onima koji su preživjeli najteže torture, traume i progone. Država je bila dužna vratiti u prvobitno stanje njihovu imovinu, a ne da ih kroz svoju nadmoć prepušta montiranim sudskim procesima i samovoljnim odlukama kojekakvih službenika - kategoričan je Salem Čorbo.

Ističe slučajeve u kojima su povratnici vratili svoju imovinu, ali su ih potom tužili oni koji su, prema odobrenju OMI-ja, godinama koristili njihove kuće ili stanove, tražeći naknadu za navodna sredstva koja su uložili u tu imovinu.

Retroaktivno su nabavljani računi, sudski vještaci su vrijedno obračunavali, a Sud je presuđivao na štetu povratnika. Bez mogućnosti da isplate hiljade maraka, njihove kuće i stanovi plijenjeni su i prodavani u bescijenje. Ovog puta imovinu su zakonski izgubili.

Nepotreban spor

Faik Zulčić ovih dana mora napustiti svoju kuću u mahali Selimovići, koju je Sud prodao za 33.000 KM kako bi se namirila izbjeglica koja je koristila Faikovu kuću prema odobrenju OMI-ja. Nikakav ugovor Zulčić nije imao s čovjekom kome mora platiti navodna ulaganja. Zulčićev zastupnik, advokat Dragiša Ristić svog pravno neukog klijenta jednostavno je uvukao u nepotrebni spor, koji je, na kraju, izgubio.

Na sličan način stan je izgubio i Asim Džafić. Iako je u prvostepenom postupku ušao u posjed, na scenu je stupio famozni OMI, koji je stan preuzeo i ustupio ga Milanu Radiću, nekadašnjem direktoru Doma omladine u Bijeljini.

Adnan Bekrić i njegov brat Enes moraju platiti skoro 100.000 KM kako bi ušli u svoju kuću kod Gradskog stadiona u Bijeljini. Troškovi navodnih ulaganja plus kamate, lukavi sudski vještak i njihov advokat Jezdimir Spasojević, doveli su dvojicu braće do sudskog gubitka imovine koju su prije rata izgradili.

Uzalud su nudili 40.000 KM, jer je onaj koji ih je tužio bio neumoljiv, kao što je neumoljiv bio i Sud. Svi ovi ljudi, uprkos žalbama i traženju razumnog rješenja, prepušteni su na milost i nemilost kafkijanskog sistema vlasti, ali i dirigirane otimačine imovine.

Po drugi put istjeran iz vlastitog doma

Faik Omić zvani Kalja pretučen je tokom rata u logoru Batković. Ostao je živ i danas živi i liječi se u Strazburu. Komšije su sačuvale njegovu imovinu, a nakon rata Omić je ušao u posjed svog stana u popularnom neboderu. Jednostavno je uzeo ključ od komšija i uselio se.

No, OMI ga 2006. godine izbacio iz stana uz obrazloženje da je propustio rokove za podnošenje zahtjeva za povrat imovine. Štaviše, Omić je dobio ozbiljne prijetnje ukoliko i priđe stanu.


Dnevni Avaz - Protjerani Bo?njaci ?rtve manipulacija lokalnog pravosu?a i vlasti: Povratnicima sudovi RS otimaju ku?e i stanove!