Boze, treba mi on veceras,
a nje nema..
Nece je biti ni sutra,
a treba mi..
Svakim danom, volim ga sve vise..
Koliko ga volim,
toliko i patim..
Treba mi njegov zagrljaj,
poljubac, da obuzdam bol..
Samoca me tjesi, tuga je samnom..
Boze, potrebn mi je..
Bez njega, deo mene umire..
Potreban mi je taj pogled,
te crne oci, sto dusu razdire..
Boze, pomozi mi, jer volim ga suvise,
da bih ovo mogla sama proci...
Zivot, bajka... nije, ne dok mi to ne poželimo. Svaki dan bi nam bio dosadan, kad bi bio isti, ali ovako nije i po tome se razlikuje od bajke, nema uvijek sretan kraj za sve, uvijek je tu druga strana koja strada. Ali život je priča, priča koju ne treba pričati, već živjeti...
uvijek treba vjerovati u zivot,ma kakav nam on bio i sta donosio jer ponekad ima tuznih a ponekad i vedrih i suncanih dana.uvijek gledati ponosno i uzdignute glave i ici uvijek dalje i zeljeti vise.
__________________
|