Život nije bajka, odavano sam znala,
niti su mu staze, cvjecem prekrivene.
Njegove sam cudi davno upoznala,
cijelu jednu vjecnost gledala mu sjene.
Po rubu ponora, cesto sam šetala..
nadala se da ce doci neko sutra,
kad'' cu najzad reci, mom životu Hvala!
i radosno nova grliti mu jutra..
..sve mi je vec bio, ucitelj i ratnik..
Neprijatelj, sudac, a ponekad majka
Bila sam mu sluga, gospodar i patnik
sve mi je vec bio, samo nikad bajka.
Njemu sam se kao ikoni klanjala
ocarana njime kao malo dijete .
Bajku od života tada sam sanjala,
ali su te snove zamijenile sjete.
Ne može me ni ''cim ocarati više
sunce ili tama, baš svejedno mi je..
Puhali vjetrovi ili lile kiše,
ništa mi od njega više strano nije .
U mojoj nutrini osjecaj je snažan..
Oprostit životu sve moje nevolje?
Al' se bojim da bi oprost bio lažan..
zato ništa od tog'', makar stigla dolje..
Makar na dno pala sa njim il'' bez njega
jer ne mogu skriti da mi je svejedno,
kad o njemu mislim, dosta mi je svega
jer, ja i On nikad'', nismo bili Jedno.
__________________
Nista nije vazno , kao vjestina nasih osjecaja kad primi boje ljubavi
i nista ne treba osporiti promjenama koje nastaju u vremenu cekanja
|