Prije jedno deset godina, mladic, veoma uspješan biznismen, vozio se gradom. Išao je prebrzo sa svojim uglancanim, crnim, mocnim audijem, koji bijaše tek dva mjeseca star.
Prolaziše pored parka vodeci racuna da mu ne izleti pred auto neko od djece koja mu nešto pokazivaše. Nekako usput, ucini mu se da vidje nešto cudno ali ne obrati puno pažnju. Prošao je autom pored djece, niko mu ništa ne pokazivaše ali jedan kamen doleti i: Puff! Bocna crna, uglancana vrata bila su pogodjena.
Mladic izletje iz auta, sav zajapuren, ljut k’o nikad, pogleda u vrata s užasom. Potom pogledom potraži krivca. Vidje jednoga djecaka kako, onako poluuplašen, stoji i gleda u njega.
Zaleti se prema njemu, šcepa ga za jaknu, podiže od zemlje i tresnu ga od napuknuta vrata držeci ga i dalje rukama.
“Jesi li normalan, bezobraznice jedan! Pogledaj, uništio si mi novog audija. Šta misliš, budalo, ko si?”
Djecak, crvenjeci se, pogleda ga u suzama i jedva prozbori, boreci se sa sobom a i tražeci pauzu izmedju uvreda:
“Izvinite, molim vas, nisam znao šta drugo da uradim. Niko mi nije htjeo stati. Radi se o mome bratu. Skliznuo je iz svojih invalidskih kolica, ne može se vratiti. Meni je pretežak… ne mogu ga sam podici… ne znam šta da radim…”
Mladic iznenada osjeti drhtaj. Sram ga obli, jedva proguta knedlu u grlu, spusti djecaka na zemlju i lagahno krene do njegovoga brata. S naporom ga podiže u stara, izgrebana invalidska kolica. Uvjeri se da je sve uredu i polahko se odmaknu. Gledao je kako djecak gura svoga brata u kolicima, sporo i s naporom, putem koji vodi ka njihovoj kuci.
Dugo mu je trebalo da dodje do uglancanog, crnog audija – bila je to prava duga i lagahna šetnja. Momak nikada nije popravio bocna vrata auta. Cuvao je ogrebotinu kako bi ga uvijek podsjecala da ne prolazi toliko brzo životom da neko mora baciti na njega kamen kako bi mu privukao pažnju.
Neko kamenje lakše je od drugih. Vodi racuna o kamenju koje se baca na tebe. Jer na sve negativne prigovore koje imamo sebi uputiti Bog uzvišeni ima pozitivne odgovore:
»Jedni drugima pomažite u dobrocinstvu i cestitosti, a ne sudjelujte u grijehu i neprijateljstvu.” (Kur’an, sura Trpeza, ajet 2.)
Rekao je, alejhisselam, :
''Vidio sam covjeka koji se provodi u Džennetu samo zato što je posjekao neko drvo s puta koje je smetalo prolaznicima i saobracaju.''
__________________
|