[Unicknnamed]

Bila djevojka koja je samu sebe mrzila zbog toga sto je bila slijepa. Ona je mrzila svakog osim svog voljenog momka. On je uvijek bio tu za nju. Rekla mu je:"Kad bih samo mogla da vidim svijet udala bih se za tebe."


Jednog dana,
neko donira par ociju za nju. Kada su joj odstranili zavoje mogla je da vidi sve, ukljucujuci i svog momka.


On je upita:

"Sada kad vidis svijet hoces li se udati za mene?"

Ona ga pogleda i uoci da je on slijep.
Prizor njegovih zatvorenih ocnih kapaka je sokira. Nije to ocekivala.
Sama pomisao da ih mora gledati citav svoj zivot povede je da odbije da se uda za njega.

Njen momak ode u suzama i nekoliko dana kasnije napisa joj pismo:

" Dobro cuvaj svoje oci, draga moja,

jer prije nego sto su bile tvoje,

te oci su bile moje."

Eto kako ljudski mozak najcesce funkcionise u ovakvim situacijama.

Veoma rijetko se ko sjeca kakav je zivot bio prije,
ko je uvijek bio tu za nas u najtezim situacijama.

Zivot je Poklon.

I Danas prije nego kazes neku ruznu rijec - Pomisli na one koji ne mogu da govore.

Prije

nego se pocnes zaliti na okus hrane - Pomisli na one koji nemaju nista jesti.

Prije

nego se pozalis na svoga muza ili zenu - Pomisli na one koji mole Boga da im podari sudruga.

I danas

prije nego pozalis na zivot - pomisli na one koji su umrli prerano.



Prije

nego se pozalis na svoju djecu - pomisli na one koji zele djecu ali ih nikad nece imati.


Prije

nego sto se pocnes svadjati s onim ko nije ocistio ili pomeo kucu - sjeti se onih ljudi koji zive na ulici.



Prije

nego se pocnes zaliti za duzinu puta koji moras preci vozeci - sjeti se onih koji istu tu udaljenost hodaju svojim nogama.



I kad

si umoran i zalis se na svoj posao - sjeti se nezaposlenih, invalida, onih koji bi dali sve da imaju tvoj posao.





i

prije nego i pomislis da uperis prst u nekoga i pognes ga osudjivati - Sjeti se da niko od nas nije bezgrijesan.



i kada

te lose misli pocnu bacati u depresiju - Ti stavi osmijeh na svoje lice i pomisli:

Ja sam ziv i jos sam tu!