Vodonoša u Indiji posjedovao je dva velika krčaga, koje je nosio obješene na motku o vratu. Jedan krčag je bio napukao, a drugi je bio savršen. Dok je savršeni krčag uvijek donosio punu mjeru vode nakon dugog hoda od potoka do gospodareve kuće, napukli krčag donio bio samo polovicu.
Pune dvije godine ovo se dnevno ponavljalo, i vodonoša je donosio mjeru i pol vode do gospodareve kuće. Naravno, savršeni krčag bio je ponosan na svoj doprinos, savršen za svrhu kojoj je bio namijenjen. Jadni napukli krčag sramio se svojeg nedostatka, i osjećao se jadno doprinoseći samo polovicu od onoga što je trebao.
Po isteku druge godine, shvativši da je gorki neuspjeh, jednog dana progovori vodonoši pri potoku.
"Sramim se sebe, i želio bih ti se ispričati".
"Zašto?" Upita vodonoša. "Zašto se sramiš?"
Krčag nastavi: "Kroz protekle dvije godine bio sam u stanju donositi samo pola svog tereta, jer je druga polovica iscurila kroz napuklinu putom do gospodareve kuće. Zbog moje mane, ti radiš više, a ne dobivaš punu naknadu za svoj napor".
Vodonoša se sažalio nad starim napuklim krčagom i suosjećajući reče: "Kad se budemo vraćali, želio bih da obratiš pažnju na prekrasno cvijeće uz stazu".
Stvarno, kako su se penjali uzbrdo, stari napukli krčag opazio je s jedne strane staze divno divlje cvijeće obasjano suncem i to ga je malo oraspoložilo. Ali kad su stigli do kraja, opet ga obuze tuga i još jednom se ispriča vodonoši za svoj neuspjeh. Vodonoša mu reče: "Da li si opazio da je cvijeće samo sa tvoje strane staze, a na strani savršenog krčaga ga nema? To je zato, što sam ja oduvijek znao za tvoj nedostatak, pa sam ga iskoristio. Na tvojoj strani staze posadio sam sjemenke cvijeća i svaki dan dok smo prolazili ti si ih zalijevao. Već dvije godine berem ovo divno cvijeće i njime ukrašavam gospodarev stol. Bez tebe, ova ljepota nikad ne bi krasila njegov dom."
SVATKO OD NAS IMA SVOJE VLASTITE NEDOSTATKE. SVI SMO MI NAPUKLI KRČAZI.
ALI UPRAVO TE PUKOTINE I NEDOSTATCI ČINE NAŠ SUŽIVOT TAKO ZANIMLJIVIM I ZAHVALNIM. TREBAMO SAMO PRIHVATITI DRUGU OSOBU ONAKVOM KAKVA JE I NAĆI DOBRO U NJOJ.
__________________
|