[abdullah]

ISLAMSKI UCHENJACI O SUFIZMU I SUFIJAMA



ABBAS IBN MENSUR

Abas ibn Mensur je umro 683 h.g., autor je knjige 'Burhan fi ma'rifeti akaidi ehli edjan'. Na kraju svoje knjige on kazhe: "Vetj sam spomenuo put ove uputjene skupine koja uputjuje na Pravi put, tj., Ehlu Sunnet, te da ona slijedi sherijat s kojim je doshao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kao i druge stvari koje ulaze u okvir chistog sherijata, i niko nije zastranio od njih osim jedne grupacije koja se naziva sufijama, a koji se deklarishu kao Ehli Sunnet. A treba znati da nisu od Ehli Sunneta jer se sa njima razilaze kako u akaidu (vjerovanju) tako i u pogledu djela i rijechi. Shto se tiche akideta (vjerovanja) u tome slijede batinije koji kazhu da Kur’an ima vanjsko i unutrashnje znachenje. Vanjsko znachenje obuhvata ono shto znaju poznavaoci sherijata (ulema), a unutrashnje znachenje je ono shto oni vjeruju a o tome smo vetj neshto kazali. Isti je sluchaj sa sufijama. Kazhu Kur’an i Sunnet imaju skrivene unutrashnje istine mimo onih na kojima se nalazi ulema koja tumachi sherijat u pogledu spoljashnjih propisa koje su nasljedili od prvih generacija - selefa, a koji sezhu do Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, tachnim senedima, i koje je prihvatio Ummet. Sufije vjeruju da je Allah u njima i da je pomjeshan fizichki sa njima. To je pravac Ibn Mensura Haladza koji je razapet u Bagdadu za vremena halife Muktedira o chemu sam govorio pri spomenu sekte hatabija. Tako je Haladz rekao: 'Ja sam Allah'. Neka je Allah, Azze ve Dzelle, vrlo visoko od tih rijechi. I sve ono shto pripisuju tefsiru Kur’ana i tumachenju Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, hadisa na svoj nachin kao i druge stvari koje su sebi propisali i na njima baziraju svoje uchenje a koje pripisuju Allahu, Azze ve Dzelle, i tvrde da je to istina. Oni se suprostavljaju onom na chemu je vetjina uleme i imami sherijata, i onome kako je ulema mezheba protumachila sherijat. Na osnovu temelja svoga akaida da su pomjeshani sa Allahom, izveli su novi akaid, a to je stepen ibadeta koji ako se dostigne sa njih spada obaveza chinjenja ibadeta koja inache vazhi za obichne ljude. Njima se po njihovom ubjedjenju deshavaju otkrovenja i sklanja zastor kod Allaha, Azze ve Dzelle, i oni otkrivaju Njegove tajne, a njihovi ibadeti prerastaju u ibadet srcem a ne tijelom. Kazhu da su ibadeti koje chini obichni svijet stepenice koje vode do pravih spoznaja i istina. To su skrivene stvari u njihovim ubjedjenjima. I kazhu: Mi smo dospjeli, spojili se i spoznali znanje spoznaja i otkrovenja, koje ne zna obichni svijet i poznavaoci sherijata. Na taj nachin indirektno su napali na imame, ulemu i fekihe, i obezvrijedili ono na chemu su oni, te ih ponizili i podcjenili u ochima obichnog svijeta a time su obezvrijedili i chasne sherijatske propise. Za sebe govore mi smo ulema spoznaje(hakike), odabranici koji su na istini, a shto se tiche fekiha oni spadaju u obichni svijet, jer oni nisu spoznali istinsko znanje. Allahu se utjechemo od spoznaje zablude. Poshto su tako ponishtili propise sherijata i zanijekali njegove propise onda su pali u drugu zabludu, a to je dozvoljavanje zabranjenih stvari a sebe su izdvojili iz kruga obaveza - vadziba. Tako su dozvolili gledanje u golobradog mladitja, osamljivanje sa stranim zhenama, nasladjivanje glasom zhena i djece, slushanje muzike, truba i defova, te napushtanje stida uz plesanje i pljeskanje rukama po ulicama i trgovima i to su uchinili ibadetom kojim se priblizhavaju Allahu, Azze ve Dzelle, i zbog kojeg se okupljaju na svojim skupovima. Tim ibadetima daju prednost nad namazima i drzhe se ubjedjenja da su to najvrjedniji ibadeti. Na tim skupovima nekada dovode zhenske pjevachice ili djecu ili nekog drugog od omladine ko ima lijep glas. Takodje obezbjede muzichke instrumente, razne vrste defova i bubnjeva kao i drugih muzichkih instrumenata. Na tim skupovima chesto ce recituje ljubavna poezija u kojoj se opisuje ljepota i ukrasi zhene i spominju se zhene, one za kojima su cheznuli pjesnici i opisuju se njihovi ukrasi kao shto je npr., Lejla, Lubna, Hind, Suada, Zejneb i druge. Zatim kazhu: 'To su nashi nadimci za Allaha, Azze ve Dzelle!! Njemu uputjujemo pomenuta znachenja.'" (Ed-Dur en-nedid fi ihlasi kelimeti tevhid, 59-60)

IMAM SAN’ANI

Imam Muhammed ibn El-Emir San’ani u svojoj poznatoj knjizi 'Tathirul-i’tikad min edranil-ilhad' objashnjava sufizam, govori o sufijama, pa kazhe: "Shto se tiche onih koji se nazivaju 'opsjednutim', a koji svojim jezicima ponavljaju rijech Allah i izgovoraju je na nachin koji izvodi iz kruga arapskog jezika oni su prokleta shejtanova vojska. Izgovaranje rijechi Allah izdvojeno bez nekog obavjeshtenja o njoj kako to oni izgovaraju, 'Allah, Allah', ne predstavlja govor niti rijechi tevhida vetj to predstavlja poigravanje sa ovom uzvishenom rijechi tako shto se izvodi iz kruga znachenja arapskog jezika. Zatim treba retji da izolovano izgovaranje ove rijechi bez pipisivanja nekog znachenja predstavlja omalovazhavanje i ismijavanje. Da li je u Allahovoj Knjizi i Sunnetu preneshena rijech Allah samostalno i u obliku ponavljanja? Ono shto se prenosi u Allahovoj, Azze ve Dzelle, Knjizi i Sunnetu, je trazhenje da se chini zikr i da se ispoljava tevhid, tesbih (subhanAllah), tehlil (la ilahe illallah). Ako pogledash u zikrove i dove koji su preneseni od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovih ashaba vidjetjesh da ne sadrzhe graktanje, blejanje i njakanje koje uprazhnjavaju ovi koji su u odnosu na Allahovu Uputu i Uputu Njegova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kao neko ko se nalazi na pustom ostrvu. Ponekad uz ovo chasno ime Allah dodaju imena skupine mrtvih kao shto je ibn Ulvan, ibn Husejn, Abdulkadir, El-Idrus. Ponekad se priklanjaju kaburovima zulumtjara kao shto je Alij Ruman, Alij Ahmer, i njima slichni. Allah, Azze ve Dzelle, je sachuvao Svog Poslanika i chasne ashabe da ih ne spominju svojim ustima ove zabludjele neznalice. Ovim svojim postupcima oni su objedinili vrste neznanja, shirka i nevjerstva.
Ako bi neko rekao: "Pa ovi koji ponavljaju Allahovo ime i rade ono shto rade oni koji su nemoralni dozhivljavaju chuda za koja mislimo da su kerameti. Npr., probadaju se oshtrim predmetima, zatim nose zmije i akrepe, jedu vatru i uzmaju zheravicu u ruke pa je trljaju po tijelu." -Kazhem: "Ove stvari su shejtansko djelo a ti koji mislish da su to kerameti mrtvih ili zhivih zbog njihovih dobrih djela znaj da si obmanjen. Zato shto je ovaj zabludnik izgovarao njihova imena i tako ih uchinio suparnicima Allahu, Azze ve Dzelle, u pogledu stvaranja i upravljanja. Tj., uchinio je shirk Uzvishenom Allahu. Ovi mrtvaci za koje ti mislish da su Bozhije evlije, pitam te da li bi evlija bio zadovoljan da ga jedan pokvarenjak koji slijedi put sufija uchini sudrugom Bozhijim? Ako bi tako neshto mislio onda bi doista uchinio neshto odvratno i pomenute bi mrtvace uchinio mushricima i tako bi ih, da nas Allah sachuva, izveo iz kruga islama jer si ih uchinio Allahovim suparnicima koji se time zadovoljavaju. Ako mislish da su kerameti ono shto se dogadja ovim zabludjelim pokvarenjacima, koji chine shirk Allahu, Azze ve Dzelle, i koji slijede neistinu, oni koji su se utopili u iskvarenost, koji ne chine sedzdu jedino Allahu, Azze ve Dzelle, i koji ne chine zikr Njemu Jedinom; ako to zaista mislish onda si pripisao keramete mushricima kafirima i ludacima, i time bi srushio propise i temelje jasnog dina i chasnog sherijata. Kada si spoznao neispravnost ove dvije stvari onda tjesh znati da ova shejtanska stanja, tagutska posla, ibliska djela sprovode shejtani pomazhutji svoju bratju od ovih koji su zalutali na putu odvodjenja Allahovih robova u zabludu.
Prenosi se u pouzdanim hadisima da se shejtani i dzini pretvaraju u oblik zmije i to je opshte poznata stvar. To su zmije koje chovjek chesto vidi u rukama pokvarenjaka (madjionichara i sihirbaza). Nekada u tome mozhe biti udjela i sihra kojeg ima mnogo vrsta i koji nije teshko nauchiti. Najlakshe se do sihra mozhe dotji nevjerstvom Allahu, Azze ve Dzelle, zatim odlaganjem mushafa u nuzhnik i slichno tome, neuzubillahi(Allahu se utjechemo ovog). Zato nemoj da te zavara ono shto vidish da rade ovi pokvarenjaci od chuda i da pomislish da su to kerameti, jer sihr u djelima mozhe imati veliki efekat. "

IMAM MUFESSIR EBU HAJAN EL ENDELUSI

Imam Ebu Hajan El-Endelusi u svom velikom tefsiru, 'El-Bahrul-muhit', te u dodatku iste knjige pod nazivom, 'En-Nehrul-made', ( 3/448 ), u tumachenju sure En-Nisa kod rijechi Uzvishenog: "Zaista su nevjernici oni koji kazhu: 'Zaista je Allah sin Merjemin.", kazhe: "Iz nekih dijelove krshtjanske akide (vjerovanja) oni koji se vanjshtinom predstavljaju kao muslimani a koji se mogu deklarisati kao sufije izveli su tezu o Allahovoj utopljenosti u lijepe slike. Od bezbozhnika koji zastupaju takvo mishljenje u pogledu akide jedinstva i fizichke izmjeshanosti Allaha sa stvorenjima (akida ittihada i vahdetul vudzuda) su Haladz, Esh-Shevzi, Ibn Ahla, Ibn Arebi koji je stanovao u Damasku, Ibn El-Farid, zatim sljedbenici ovih pomenutih kao shto je Ibn Seb’in, zatim njegov uchenik Et-Tusteri, Ibn Mutraf koji je stanovao u Mersiji, Es-Safar koji je ubijen u Granadi, Ibn Lubadz, Ibn Hasan koji je stanovao u Beluziku. Takodje se predstavnicima ovog prokletog pravca deklarishu: Telmesani koji je u kontekstu toga napisao mnoge stihove, Ibn Ajash Melaki koji je stanovao u Damasku, Abduvahid ibn Muehir koji je stanovao u Saidu u Egiptu, El-Ejki Adzemi koji je vodio rijaset u Hanikahu, Seid Suada u Kairu, Ebu Jakub ibn Mubeshir, uchenik od Tusterija koji je stanovao u Zevili blizu Kaira, Sherif Abdul-laziz
El-Menuni i njegov uchenik Abdulgaffar El-Kudsi. Ova sam imena nabrojao radi interesa vjere a Allah to najbolje zna i iz samilosti prema slabim muslimanima kako bi se sachuvali jer je njihovo zlo vetje od zla filozofa koji negiraju Allaha, Azze ve Dzelle, i Njegova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i koji govore o praiskonu svijeta, tj., da je on oduvijek postojao i koji negiraju prozhivljenje. Neke neznalice izmedju sufija velichaju ove lichnosti s uvjerenjem kako su oni Allahovi odabranici i Njegovi shtitjenici (evlije). Odgovoriti krshtjanima, hululijama, i zagovornicima vahdetul vudzuda, je od ilma - znanja koje spada u temelje vjere (usuli din).
Ebu Hajan u svome tefsiru, 'El-Bahrul-muhit', (4/145), tumachetji rijechi Allaha, Azze ve Dzelle,: "U Njega su kljuchevi svih tajni i niko ih ne zna osim On", kazhe: "Ovi koji se deklarishu kao sufije tvrde da poznaju stvari od gajba i da posjeduju znanje o svrshetku zhivota svojih pristalica te da tje sa njima biti zajedno u Dzennetu, sa krunama na glavama. I niko od njih to ne negira iako je poznato koliko su neuputjeni i daleko od nauke a sebi umishljaju da znaju gajb." Na drugom mjestu, (2/93), kazhe: "Da je Katade dochekao i zhivio u ovom vremenu pa da chuje lazhni i nakindjureni govor ovih koji se nazivaju sufijama a koji nema osnove u Allahovoj Knjizi i Sunnetu Njegova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kao i upushtanja u izmishljanje lazhi o stvarima gajba, umro bi od zaprepashtenja." U tefsiru sure El-E’araf Ebu Hajan kazhe: "U ovom chudnom vremenu u kojem zhivimo pojavili su se ljudi koji se oslovljavaju shejhovima. Medju obichnim svijetom oblache prepoznatljivu odjetju a klonili su se privredjivanja i izgovaraju glasno zikrove po dzamijama koji nisu preneseni sherijatom. Oko sebe okupljaju sluge koji im pribavljaju svijet kako bi im sluzhili i kako bi se okoristili njihovim imetkom. Oni smatraju da se priblizhavaju Allahu, Azze ve Dzelle, putem osamljivanja i uchenjem nekakvih zikrova koji nisu prenesheni ni u kakvoj objavljenoj knjizi niti je to spominjao nijedan poslanik, alejhi selam. Medju svijetom se uzdizhu tako shto se osamljuju na sedzadi. Svijetu pruzhaju ruku kako bi je poljubili. Pri tome nastoje da ne prichaju osim malo a kad hode, hode pognutih glava. Njihove sluge, ako neshto trazhish od shejha, chesto kazhu: 'Shejh je zauzet zbog osamljivanja', ili nekada kazhu: 'Shejh ne misli dobro o tebi ili shejh te je jucher spomenuo', ili neke druge rijechi kojima privlache obichni svijet i tako zavode pamet neznalica. Ovi shejhovi iako se uspiju sachuvati akide hulula i vahdetul-vudzuda koja se proshirila u ovom nashem vremenu, u najmanju ruku u potpunosti izlaze iz okvira sherijata. Ono shto je josh chudno u pogledu ovih kako sebi odredjuje chinove, kako dolaze do imetka i kako im ljudi sluzhe iako nemaju nekih posebnih vrijednosti."